Pentax O-GPS

Odmah na početku ću izaći iz ormara i priznati da sam veliki fan Pentaxa. Za to je kriv vlasnik ove web stranice, Boris Štromar, jer gledajući njegove (astro)fotografije u glavi mi se stvorio neuron koji povezuje pojmove „Pentax“ i „kvalitetno“. Kada sam kupovao prvi DSLR, naravno, kupio sam Pentaxa.

Po prirodi, uvjerenju i inatu sam vizualni promatrač, jer smatram da ima previše astrofotografa a premalo onih koji još uživaju u nebu na najdirektniji mogući način, a to je gledanjem kroz teleskop. Unatoč svoj predanosti astrognoziji ipak u meni postoji crv koji me tu i tamo natjera da uperim fotoaparat u nebo. I sama odluka o kupnji DSLR-a je pala nakon što nisam uspio kvalitetno zabilježiti konjukciju Jupitera, Venere i Mjeseca početkom prosinca 2008. jer me sribao „idiot“ fotić. Od nekog ozbiljnijeg bavljenja astrofotografijom spasila me činjenica da ona iziskuje velika ulaganja na koja nisam spreman. Tako se svo moje astrofotografsko iskustvo svelo na snimanje konjukcija, tranizita satelita, ISS-a, bljesaka Iriduma ili startrailsa. Pentax K200D nije bio ni neki fotić za astrofotografiju, šumio je pri dužim ekspozicijama što je otežavalo obradu fotografija. Sve se to promjenilo prije godinu i pol kada se pojavio Pentax K-5. Fotoaparat s fenomenalnim senzorom koji trpi duge ekspozicije i visoki ISO. Vrag mi nije dao mira pa sam se jedno vrijeme igrao s EQ1 montažom radeći ekspozicije od 30 sekundi i stackirajući ih u konačnu fotografiju. Negdje prije godinu dana, taman kada sam se igrao s EQ1, izašla je najava za Pentax O-GPS1 koji je trebao ponuditi mogućnost praćenja zvijezda prilikom fotografiranja. Sama ideja me oduševila i odmah sam znao da želim ovaj gadget, barem isprobati ako ga već neću moći kupiti. U ovoj recenziji usporedit ću rezultate Pentax O-GPS1 s EQ1 montažom. Cijena O-GPS1 je oko 200$, dok se EQ1 montaža s motorima može nabaviti za nekih 900kn.

Testiranje

Prvo, htio bih se zahvaliti Fotozoni na ustapanju Pentax O-GPS1 na testiranje.

Prvi dojmovi:

Sam uređaj je malen i lagan, nije pretjerao velik. Postavlja se u hot-shoe i učvršćuje potezanjem polugice. Za rad mu je potrebna 1 AAA baterija koja prema specifikacijama traje 7h. Nakon postavljanja GPS-a, pri paljenju fotoaparata odabirom u izborniku korisnik odlučuje što želi da GPS modul radi. Naravno, odabrao sam odmah Astrotracker opciju, kalibrirao fotoaparat (treba ga zavrtiti za više od 180° oko x,y,z osi), postavio ga na stativ i usmjerio prema Veneri. Prvi rezultat je bio odličan. Na 70mm i 60 sekundi ekspozicije sam dobio zvijezde bez ikakvih greški praćenja. Bio sam oduševljen pa sam probao 200mm 60sec na Plejadama. Nažalost, rezultat nije bio tako dobar, dobio sam izdužene zvijezde. Sljedeća meta je bio Orionov pojas na 100mm i 90 sekundi ekspozicije. Zvijezde su opet bile izdužene, mada puno manje nego na 200mm fokusa. Pritom sam već uočio jednu veliku nespretnost kod rada s Astrotrackerom. Naime, za svaku ekspoziciju korisnik moram petljati po izborniku. Nema nikakve opcije koja bi fotoaparatu naradila da napravi npr 10 ekspozicija na 60 sekundi, nešto kao timelapse. Nedostatkom te opcije, astrofotograf mora provoditi vrijeme pazeći na fotoaparat što je dosadno i nakon nekog vremena postaje naporno. Sva sreća, taj problem je vjerojatno lako riješiv prepravkom softwarea (na mom fotoaparatu je bio 1.12 firmware). Nakon što su me tanki oblaci potjerali s vrta, testiranje sam odgodio za nadolazeće noći. Inače, što se tiče lokacije testiranja, testirao sam s vrta gdje je horizont čist (svugdje je vidljivo barem 10° iznad horizonta) i nema strujnih vodova koji bi remetili GPS signal. Provjerom GPS satelita pomoću softwarea na Nokiji (Racechrono) ustrvdio sam da je uvijek bilo vidljivo 6 ili više satelita.

Večer druga

Drugu večer sam odlučio upotrijebiti svoj najdraži objektiv – FA 35 2.0. Objektiv je relativno kratke žarišne duljine i velike blende što je zgodno za wide field astrofotografiju. Postavio sam stativ i fotoaparat ponovno na vrt, gotovo na isto mjesto kao i večer prije i krenuo s kalibracijom i fotografiranje neba. Kalibracija je prošla bez problema pa sam usmjerio fotoaparat prema zalazećem Orionu. Fotografirao sam ekspozicije od 120 sekundi i dobio blago izdužene zvijezde. Na 30 sekundi zvijezde su bile gotovo točkaste. Iznenadilo me što je praćenje tako mušićavo, posebice kada se sjetim kako je 1 minutu na 70mm neku večer odradio perfektno. Okrenuo sam fotoaparat prema zviježđu Lava koji se nalazio blizu meridijana i di je u teoriji najlakše pratiti objekte na nebu. Napravio sam 4 ekspozicija koje sam planirao stackirati u jednu fotografiju. Na prvim fotografijama je praćenje bilo vrlo dobro, da bi se prema kraju niza već pokvarilo. Nakon serije fotografija Lava okrenuo sam fotoaparat prema repu Velikog Medvjeda gdje je praćenje bilo poprilično loše. To je bilo donekle i razumljivo jer su zvijezde bilizu nebeskog pola pa je njihovo prividno kretanje po nebu kompliciranije. Nakon igranja s GPS-om, odlučio sam snimiti 360° panoramu radi evidentiranja uvjeta fotografiranja.

Večer treća

Zbunjen ponašanjem odlučio sam studioznije pristupiti problemu praćenja. S 70mm objektivom puštao sam dvominutne ekspozicije u različitim smjerovima.  Krenuo sam prvo u visini od 45° nad horizontom i u smjeru juga. Nakon toga sam fotografirao u smjeru zapada, pa sjevera, istoka i na kraju opet juga. Najčudnije od svega je što sam najbolje rezultat praćenja dobio kada je fotoaparat bio usmjeren prema sjeveru. Praćenje je stvarno bilo dobro. U svim ostalim smjerovima je griješilo i to podosta. Na kraju, ne nalazeći logike u ponoašanju GPS modula odustao sam od daljnjeg testiranja.

Rezultati

Prva fotografija s praćenjem je ispala odlično. Greške praćenja su minimalne i manje su od optičkih aberacija objektiva (Sigma 70-200 HSM EX II). Evo jedan crop središta fotografije snimljene na 70mm i 60 sekundi ekspozicije.Veneras 70mm 60 sec

Samo par stupnjeva udaljene Plejade ispale su loše. Ovo je fotografija od 30 sekundi pri 200mm fokusa i crop je središta fotografije. Nažalost, praćenje se ovdje nije dokazalo…

… ali uz malo “kemijanja” u photoshopu moguće je popraviti rezultate. Kopirao sam background u novi layer i namjestio blending options na darken. Tako sam “zaokružio” zvijezde. Nuspojava toga je da su sitnije zvijezdice nestale.

Ne mora biti kod Plejada sve tako crno. Rijetko koji astrofotograf paradira po internetu s fotografijama pune rezolucije. Uz malo resempliranja i zaokruživanja zvijezda rezultati postanu solidni.

Uspio sam malo upecati i Orion prije zalaska. Fotografije je izgledala ovako nakon “oduzimanja pozadine” u PixInsightu. Radi se o 90 sekundi ekspozicije na 100mm fokusa. Vide se manje greške praćenja koja sam odlučio ispraviti.

Fotografija s malo “popravljenim zvijezdama”, korištena je ista metoda kao i kod Plejada. Zvijezde su sada malo manje, tamnije, najsitnije zvijezde i dijelovi maglice su nestali ali fotografija što se tiče praćenja izgleda puno korektnije. Nestajanju maglice se može doskočiti uporabom maski.

S već kratkim ekspozicijam moguće je uloviti i solidnu količinu deep sky objekata. Pod uloviti ne mislim da one pršte detaljima, već da se vide na fotografiji. Evo jedan primjer s galaksijama u zviježđu Lava. Sjajna, narančasta “zvijezda” je planet Mars. Radi se o 90s ekpozicije na 100mm i RAWom podignutim za 1EV. Dio greške praćenja nije zapravo greška praćenja već koma pri rubu fotografije. Naime, ovo je izrezano od donjeg lijevo kuta fotografije. Usudio bih se reći da se može prepoznati i supernova SN2012AW koja je tada sjajila 13. magnitudom.

Na kraju sam odlučio napraviti koliko toliko poštenu astrofotografiju Oriona. Stackirao sam 5 fotografija snimljenih na 35mm fokusa, 60 sekundi ekspozicije pri ISO800. Kako sam snimao iz svog svjetlosnozagađenog vrta, rezultati nisu spektakularni. Ove fotografije su vidljive na Flickru u punoj rezoluciji ako kliknete na njih.

Ovako je izgledao RAW frame:35mm_60s_orion_raw

Nakon stackiranja fotografija u DeepSkyStackeru, sređivanja pozadine i razvlačenja histograma u PixInsightu te ušminkavanja u Photoshopu mogu se dobiti ovakvi rezultati. S obzirom u kakvim sam uvijetima snimao i da sam neiskusan u astrofotografija, rezultati nisu loši. Uz vježbu i tamno nebo dalo bi se puno toga postići. Fotografije je također vidljiva na Flickru u punoj rezoluciji.35mm_60s_orion_obrada

U kakvim sam uvjetima snimao gornje fotografije možda vam dočara ova fotografija.Light pollution 2012-03-22 over Novo Čiče

Kao primjer što se može s EQ1 montažom u pravim uvjetima može se vidjeti na ove tri fotografije. One su također viljive na Flickru u većoj rezoluciji, trebate samo kliknuti na njih.

Glava BikaTaurus region

Andromeda Messier 31

Ljetni Mliječni putSummer Milky Way

 

Zaključak

Kao pravi Pentaxijaner trudit ću se biti nježan. Sama činjenica da se neki inženjer u Pentaxu sjetio astrofotografa je u svaku ruku veoma pohvalna. Smatram da ideja ima puno potencijala i uz dorade bi mogla biti veoma uspješan i simpatičan gadget. Malo trikova u obradi fotografije pokazuje da se mogu dobiti solidni rezultati koji pri manjim rezolucijama dobro izgledaju. Ipak, treba se poraditi na pouzdanijem radu praćenja i boljem softwareskom riješenju, posebice vezano uz snimanje fotografija u nizu. Nažalost, O-GPS1 kada se sada usporedi s najjefitnijom montažom koja omogućuje astrofotografiju gubi bitku, cijenom i performansama. Kada razmislim, možda sam O-GPS1 funkcionira vrlo dobro ali motori koji pomiču senzor u K-5 nisu dorasli zadatku. Hoće li tu biti poboljšanja vidjet ćemo u sljedećoj generaciji Pentaxovi fotoaparata. S boljim, zapravo pouzdanijim, praćenjem O-GPS1 mogao bi konkurirati ekvatorijalnim montažama koje su cijenom slične njemu ili čak skuplje.

 

 

DealExtreme lampica za glavu

Na DealExtreme web stranici sam osim zelenog lasera našao i dobru priliku za lampicu koja se stavlja na glavu. Do sada sve takve lampice koje sam viđao su bile ili previše skupe i nisu imale crvenu LED diodu. Dobro, čak i samo bijela lampica za glavu je jako korisna kada se u mraku postavlja i rastavlja teleskop, no svakako je bolje imati crvenu koja neće toliko uništiti noćni vid vama i astronomima oko vas.

Ova lampica koristi 3 AAA baterije i ima tri načina rada – bijelo svjetlo slabijeg i jačeg intenziteta i crveno svjetlo. Moguće je podesiti nagib tako da može sviejtliti prema dolje. Cijena je izuzetno povoljna, 5.93 USD u trenutku pisanja ovog teksta, a to uključuje poštarinu! Za sada sam lampicu isprobao sam u mraku kupaone, i crveno svjetlo koje na prvi pogled na cijelu svjetiljku djeluje loše, zapravo je sasvim dovoljno jako za osvjetljavanje vašeg setupa tijekom noći. Konstrukcija djeluje dosta slabašna, no za upotrebu u astronomiji mislim da će izdržati dovoljno dugo. A s obzirom na cijenu, možete postupiti kao i ja – odmah naručite dva komada!

U svakom slučaju – toplo preporučam.

Romisen 30 mW zeleni laser

Ovaj zeleni laser nabavio sam sa web shopa DealExtreme. Cijene vrlo povoljne, a poštarina je besplatna. Laser je stigao za desetak dana, što je prilično brzo za pošiljku iz Hong Konga.

Za laser je potrebno kupiti bateriju CR123 koja se može naći u foto radnjama za 60-tak kuna. Konstrukcija lasera se čini solidna, iako ponekad prilikom upotrebe gubi snagu pa snop bude slabiji. Moguće da je to zbog kontakta sa baterijom – jedan odmjeren udarac rukom u kućište brzo rješava stvar 🙂

Snop lasera se bez problema vidi već u zatamnjenim prostorijama. Na noćnom nebu je vrlo sjajan i ne bi ga se trebalo koristiti na star partiyima gdje su astronomi amateri jer predstavlja smetnju za noćni vid, no idealan je za javna promatranja. Snop je dovoljno sjajan da ga vidi grupa ljudi u polumjeru od bar 5 metara u noći s punim Mjesecom. U istim uvjetima koristio sam i 5mW laser čiji se snop jedva vidio, a na 5m udaljenosti bio je doslovno nevidljiv.

S obzirom na cijenu od 27 USD zajedno s poštarinom, lako je progledati kroz prste povremenom gubitku snage – naročito ako se uzme u obzir da 5mW laseri trenutno kod nas koštaju oko 900kn! Snaga od 30 mW mi se čini idealna za pokazivanje objekata na nebu. Budući da se snop vidi vrlo dobro, mislim da nema potrebe koristiti snažnije lasere za tu namjenu.

Otvoren Teleskop centar u Zagrebu!

U Zagrebu je otvorena prva specijalizirana trgovina teleskopima i pripadajućom opremom! Zove se Teleskop centar i nalazi se u Tuškanovoj 31. Iako na malenom prostoru, svi kupci mogu odmah vidjeti izložene najpopularnije teleskope firme Skywatcher koju Teleskop centar zastupa. Otvorenje je bilo 8. rujna na kojem su prisustvovali mnogi poznati astronomi amateri. Voditelj poslovnice je Matija Pozojević, aktivni astronom amater i jedan od najboljih astrofotografa u Hrvatskoj. To znači da će potencijalni kupci moći dobiti zaista pouzdane informacije o svemu što se tiče promatranja noćnog neba.

Do sada jedina trgovina kvalitetnom astronomskom opremom bila je OI Optimus iz Rijeke, no ovo je prvi puta da se svi teleskopi i oprema mogu dobiti gotovo odmah! Cijene koje smo vidjeli na otvorenju su i više nego povoljne, a nudi se oprema od malenih refraktora do dobsona velikih promjera.

Zagrebački Teleskop centar samo je jedna od poslovnica – u Subotici i Beogradu možete naići na još dvije istoimene trgovine.

“Live long & prosper!” – naša želja novootvorenom TC-u!

Pozdrav od voditelja poslovnice

Gužva na otvorenju

Astronomski kamp Letenka

Astronomski kamp Letenka

Astronomski kamp koji se svake godine održava na Letenki, izletištu na Fruškoj gori pokraj Novog Sada, najveći je i najbolje organizirani astronomski događaj na području bivše YU. Održava se od 200? godine te svake sljedeće godine bude sve više posjetitelja. U početku su to naravno većinom bili astronomi entuzijasti iz Srbije, no s vremenom smo počelo dolaziti i mi iz susjednih zemalja. Sada je kamp na Letenki doista internacionalan događaj kojeg posjećuju ne samo zagriženi astronomi već i učenici, studenti i mnogi drugi koji tek namjeravaju ući u svijet astronomije.

Letenka se nalazi na svega 20-30km zračne linije od Novog Sada pa noćno nebo i nije jako tamno, no dovoljno je da se golim okom koliko-toliko može vidjeti Mliječni put. Nebo je svakako dovoljno tamno da se svijetliji objekti mogu jako dobro vidjeti i usporediti njihov izgled u različitoj opremi.

A teleskopa zaista bude mnogo, svih mogućih veličina i vrsta – od velikih dobsona, astronomskih dvogleda, do apokromatskih refraktora za astrofotografiju i solarnih teleskopa. Prava riznica za astronome amatere koji žele kupiti novi teleskop ili usporediti vlastiti sa nekim drugim.

No Letenka nije samo mjesto za teleskopdžije i priče o astronomskoj opremi! Budući da se Letenka nalazi gotovo u centralnom dijelu bivše države i dobro je prometno povezana, na kamp dolaze mnogi poznati astronomi iz cijele regije. Letenka je zbog toga najbolje mjesto za izmjenu iskustava i osobno upoznavanje astronoma amatera s kojima se inače susrećemo po forumima i web stranicama. Mnogi od njih na Letenki održe predavanje ili radionicu – bilo da se radi o praktičnim stvarima kao što je brušenje zrcala za teleskope, metodama astrofotografije ili astronautici i teorijskoj astronomiji, na Letenki ima dovoljno raznovrsnog materijala za sve. A da atmosfera bude opuštena tu su i astronomski kvizovi, projekcije filmova i serija te “astronomska pijaca” gdje možete kupiti knjige, postere i slično.

Smještaj na Letenki je uglavnom u šatorima (zato se i zove “kamp”), ali mogu se rezervirati sobe u spavaonicama, a od nedavno moguće je iznajmiti i šator! To je idealno za nas koji putujemo izdaleka jer često na Letenku dođemo kad već padne noć, a tada je nezgodno sam postavljati šator. Cijena šatora je iznimno povoljna, ali ako ipak želite kampirati u vlastitom šatoru, preporučam da dođete što ranije kako bi mogli naći mjesto u sjeni.

Glavna baza kampa od kad je Koča sa svojim izviđačima preuzeo taj dio organizacije je veliki šator u kojem se održavaju predavanja i druženja. Pokraj njega smještena je kuhinja gdje za male novce možete dobiti izvrsnu pljeskavicu ili ohladiti piće i hranu u škrinji. Sve u svemu, ekipa koja vodi kamp je odlična, uvijek raspoložena i dobro organizirana, tako da ona mala cifra koju ćete platiti za kotizaciju je zaista zanemariva u odnosu na sve što se na kampu nudi. Moja jedina zamjerka odnosi se na higijenske uvjete, odnosno malobrojne, loše i često neupotrebljive wc-e i tuševe. No to bi se uskoro moglo promijeniti na bolje budući da se planira preuređenje cijelog izletišta – nažalost taj plan uključuje sječu onih stabala koja daju hladovinu šatorima i eliminaciju travnjaka gdje su se do sada postavljali teleskopi 🙁

Budući da se kamp obično održava u srpnju, vrijeme je najčešće povoljno za astronomska promatranja. Prvi kampovi održavani su za vikend, ali zbog velikog interesa početak kampa pomaknut je u četvrtak, što je odlična stvar jer je tako lakše smjestiti se i upoznati ekipu.

Do sada sam već nekoliko puta bio na Letenki i svaki put se vraćam sa sve boljim dojmovima. Neobičan je osjećaj doći na Letenku i tamo pronaći puno prijatelja – iako ih osobno ne poznajete! No čak i ako niste čest posjetitelj foruma ili poznavatelj astronomske scene, budite bez brige – na Letenki ćete uvijek biti dobrodošli!

Letenku organizira ekipa Astronomskog magazina: http://www.astronomija.co.rs

Lowe Alpine Polartec “gaće”

Jedan od najvažnijih dodataka astronomima amaterima zimi je kvalitetna i topla odjeća. Nakon nekoliko star partya u zimskim uvjetima početnici će brzo shvatiti važnost kvalitetne i dobre zaštite nogu. Česta greška je dobro zaštititi gornji dio tijela, a zanemariti noge iako nam one čine gotovo 50% tjelesne površine.

Do sada sam u zimskim uvjetima najčešće koristio obične pamučne duge gaće u kombinaciji sa trapericama i eventualno donjim dijelom trenirke preko toga ako je vani bilo stvarno hladno. Iskreno, takva kombinacija je rijetko bila adekvatna usprkos tome što me obično više počne smetati hladnoća stopala nego nogu. Da bi mi promatranja bila ugodnija, odlučio sam odriješiti kesu i kupiti “profi” duge gaće. Tvrtka Lowe Alpine je poznata po kvalitetnoj odjeći za planinare pa sam uzeo njihove “Polartec” donje gaće.

Gaće (glupava riječ, ali trenutno ne mogu smisliti bolju) su napravljene od njihovog “Polartec” materijala, uglavnom sintetike koja je napravljena u dva sloja – donji ima mikrokapilare koje izvlače znoj da noge ne bi bile mokre. U astronomiji se ne krećemo toliko kao kod planinarenja, ali dva sloja su odlična izlacija od hladnoće. Čim sam ih probao davale su dobar osjećaj topline – materijal je rastezljiv (“PowerStretch”) i lako se prilagođava bilo kojem obliku nogu.

Do sada ih još nisam isprobao u astronomskim uvjetima, ali bio sam u foto-šetnji na blažoj sniježnoj mećavi u Zagrebu pri temperaturi od -4 do -6 i moram priznati da su odlične! Iako foto-šetnja podrazumijeva nekakvo kretanje, ono je prilično umjereno i svakako je mnogo bliže astronomskim nego planinarskim uvjetima što se tiče fizičke aktivnosti. Cijelo vrijeme nisam osjećao preveliku hladnoću za noge (zanemarimo stopala!!), a što je najvažnije, gaće me nisu sputavale u kretanju kao što se to zna desiti kada se na sebe natovari “obična” odjeća.

Bez obzira na visoku cijenu od 400kn koliko koštaju u Igloo Športu u Zagrebu, mislim da je investicija opravdana jer su vrlo kvalitetno izvedene i pružaju odličnu zaštitu od hladnoće uz veliku mobilnost – a to ćete cijeniti ne samo u uvjetima za astronomska promatranja.

P.S.: budući da su gaće rastezljive, moći ćete ih koristiti i kada nabacite koju kilu više za vrijeme Božićnih praznika bez da se iste nepovratno deformiraju 😉