Zima i proljeće 2017/2018. godine su zagrebačke astrofotografe gurnuli u duboku malodušnost. Vedrih razdoblja gotovo da i nije bilo a ako bi se i dogodila koja vedra noć, redovito je tu bio Mjesec u visokoj trudnoći. Osobno sam tijekom 8 mjeseci uspio 3 noći fotkati u relativno pristojnim uvjetima, a i to zato što sam iz Zagreba otišao na vikend u Dalmaciju (usput, zimska vedra noć u Dalmaciji obično znači buretinu).
I sad dolazimo do mogućeg rješenja kad apstinencija postane neizdrživa. Radi se o kompjutoriziranim opservatorijima koji iznajmljuju vrijeme za snimanje na teleskopima i/ili prostor za smještaj vlastite opreme. Smještene su na lokacijama s vrlo malo svjetlosnog zagađenja, u pustinjskoj okolini gdje broj vedrih noći dostiže i 300 godišnje. Neke najpoznatije su Deep Sky West u Novom Meksiku, Image the Universe na jugu Španjolske, Chilescope u čileanskoj Atacami.
Da budem iskren, nisam puno razmišljao o takvom snimanju. Važan dio cijelog rituala je i pakiranje, vožnja do Zagrebu ne baš bliskih tamnih lokacija, pa gnjavaža oko postavljanja opreme, zaboravljeni kablovi i utezi, proklinjanje fantomskih oblaka koji se pojavljuju niotkuda … ali na kraju kad se ekspozicije krenu slagati, osjećaj je nenadmašan.
Nisam razmišljao, ali počeo sam kad sam na CloudyNights pročitao osvrt jednog člana na Chilescope setup. Posjetio sam stranicu (chilescope.com) i doista, sve je izgledalo pregledno i jednostavno za korištenje. Imaju tri teleskopa u ponudi: metarski RC f2.5 / f8 i dva polumetarska newtona f3.6.
Kako se koristi takva zvjezdarnica? Kako je već rečeno, web sučelje za upravljanje je vrlo jasno, intuitivno i posloženo u korake. Počinje uplatom, naravno ?. Mislim da inicijalna uplata ispod 100 dolara nema smisla, a većim uplatama dobiva se i određeni popust u broju kupljenih bodova.
Vrijeme na teleskopu se alocira tako da se na nužni početni sat dodaje ili dodatne sate ili 20 minutne blokove. Na newtonima jedan sat vrijedi 60 bodova (trenutno 1 bod = 1 USD) u noći bez mjeseca, ali s obzirom na mjesečevu mijenu može se spustiti i do 30 bodva/sat. Naravno Mjesec na nebu skraćuje korisno vrijeme za snimanje, povećava gužvu i smanjuje vjerojatnost alokacije . Odlučio sam potrošiti 100 dolara i isprobati sistem na nekom objektu južnog neba. Izbor je pao na NGC 5128, sjajnu galaksiju u zviježđu Centaura koju krasi prekrasni pojas prašine s brojnim viticama.
Planiranje snimanja kreće s izborom slobodnog vremenskog slota:
Slijedi unos koordinata i ostalih elemenata:
Nakon spremanja sessiona čekamo da dođe trenutak ?. Snimanje je automatizirano tj. nema “kamermana” koji to obavlja umjesto vas. Ako ste naciljali krivo, krivo ćete i dobiti.
Samo snimanje možemo pratiti u logu:
Kad je sve gotovo na mail stigne obavijest da se ekspozicije mogu skinuti (prikazan je samo ilustrativan primjer):
Mimo samog snimanja potrebno je skinuti sve kalibracijske fileove vezane za teleskop i filtere koje smo odabrali. Daljnji postupak s obradom ide kao i inače s ekspozicijama s mono kamera. Cijeli ovaj postupak sa snimanjem je koštao 104 USD. S obzirom na “mjesečev” popust uspio sam ispucati 3 sata i dobiti nešto više od dva i pol sata ekspozicija.
Vratimo se na izabrani objekt, Centaurus A galaksiju, jer ona je glavna junakinja ovog osvrta.
Koliko je dobrih, skrivenih priča na toj fotografiji neka pokaže donji detalj (http://simbad.u-strasbg.fr/simbad/sim-id?Ident=ESO+270-12):
Na kraju, pitanje koje sam često čuo jest imam li osjećaj da je to moja fotografija? Odgovor je definitivno da. Hoću li i dalje koristiti Chilescope? Pa budem li poželio snimiti kakvu sitniju galaksiju, detalj neke maglice ili objekt koji je prejužno, rješenje je tu. Što se tiče “našeg” neba nadam se da ne jer će biti i kod nas dovoljno vedrih noći za sve planove ?.
Napisao: Veljko Petrović
Leave a Reply