SkyWatcher AllView

AllviewNedavno sam na kratko imao priliku na kratko isprobati ovu alt-azimutalnu montažu. Motorizirane alt-az montaže nisu novost u astronomiji, ali u Skywatcheru su prepoznali rastući trend izrade timelapse video snimki od kojih mnogi prikazuju zvjezdano nebo. Statične snimke mogu biti kvalitetne, ali ukomponirane u video brzo će dosaditi – ova montaža omogućuje  panoramsko snimanje noćnog neba prilikom kojeg se kadar polako pomiče.

Montažu sam testirao samo jednom i to u vrlo nepovoljnim uvjetima – svjetlosno onečišćenje Zagreb i pun Mjesec onemogućili su snimanje impresivnog zvjezdanog neba, ali bilo je sasvim dovoljno za upoznati se sa osnovnim principom rada montaže. Stvar funkcionira vrlo jednostavno – fotoaparat treba staviti u “M” (manual) mod, namjestiti otvor blende, a vrijeme okidanja podesiti na “bulb”. Ostale postavke također trebaju biti unaprijed podešene i fiksirane – fokus namjestiti uz pomoć “live view” na nekoj sjajnoj zvijezdi, uz white balance na fiksnoj vrijednosti kako se boje ne bi mijenjale promjenom uvjeta ili kadriranja.

Ostalo se namješta na kontroleru montaže. Čak i bez uputstava uspio sam sve otkriti samostalno. Kabel na montaži treba prikopčati na aparat kako bi se mogla kontrolirati ekspozicija. Na montaži se određuje početni i završni položaj kamere te broj ekspozicija i njihovo trajanje. Između ekspozicija može se postaviti nekoliko sekundi pauze. I mog iskustva to ne bi trebalo biti više od 5, inače se već vidi pomak zvijezda.

Rezultat testiranja možete vidjeti na Youtube:

Nije baš bajno i čini se kao da se snimka giba samo ravno prema gore, međutim ima i lagani pomak u desno. Snimljeno je sa Canon 5D mkII aparatom, 17-40mm objektivom postavljenim na 28mm, f/5. ISO osjetljivost je bila na 800, a film se sastoji od 300 ekspozicija po 10 sekundi sa 2 sekunde pauze između svake. Montaža sama računa položaje između početnog i završnog, a radi na principu pomak-stop/okidanje-pomak, dakle ne miče se konstantno već miruje tijekom ekspozicije. Montaža se može koristiti i za dnevne timelapse i obične video snimke, ali i kao klasična astronomska montaža za manje teleskope. Primjetio sam da ju mnogi nerijetko koriste kao panoramsku glavu u kombinaciji sa tračnicama za cjelokupni 3D pomak.

Montaža je solidna, lako se postavlja i koristi. Video koji sam snimio možda djeulje prebrz, ali to je početnička greška. Uz malo prakse biti će lako odrediti količinu pomaka u kombinaciji sa brojem okidanja za neki estetski bolji rezultat. Iako montaža svoj posao dobro radi, nisam oduševljen cijenom koja je za naše prilike i svoju namjenu dosta visoka. Čini mi se da su u Skywatcheru trebali maknuti sve te dodatke koji se tiču astronomije (praćenje Sunca, Mjeseca, baze podataka za silne objekte) ili masivnost za nošenje većih instrumenata te se trebali orjentirati isključivo na jednostavne 2D pomake u okviru neke normalne opreme. Ovu montažu će vrlo mali broj korisnika koristiti kao primarnu za astronomska promatranja, a sa svojih 10 kila težine (bez tronošca!) i mogučnošću nošenja opreme svega do 4kg to baš i nije jako prijenosna opcija. Osim toga trenutno se montažom mogu kontrolirati samo Canon fotoaparati što je veliki minus.

Pentax O-GPS

Odmah na početku ću izaći iz ormara i priznati da sam veliki fan Pentaxa. Za to je kriv vlasnik ove web stranice, Boris Štromar, jer gledajući njegove (astro)fotografije u glavi mi se stvorio neuron koji povezuje pojmove „Pentax“ i „kvalitetno“. Kada sam kupovao prvi DSLR, naravno, kupio sam Pentaxa.

Po prirodi, uvjerenju i inatu sam vizualni promatrač, jer smatram da ima previše astrofotografa a premalo onih koji još uživaju u nebu na najdirektniji mogući način, a to je gledanjem kroz teleskop. Unatoč svoj predanosti astrognoziji ipak u meni postoji crv koji me tu i tamo natjera da uperim fotoaparat u nebo. I sama odluka o kupnji DSLR-a je pala nakon što nisam uspio kvalitetno zabilježiti konjukciju Jupitera, Venere i Mjeseca početkom prosinca 2008. jer me sribao „idiot“ fotić. Od nekog ozbiljnijeg bavljenja astrofotografijom spasila me činjenica da ona iziskuje velika ulaganja na koja nisam spreman. Tako se svo moje astrofotografsko iskustvo svelo na snimanje konjukcija, tranizita satelita, ISS-a, bljesaka Iriduma ili startrailsa. Pentax K200D nije bio ni neki fotić za astrofotografiju, šumio je pri dužim ekspozicijama što je otežavalo obradu fotografija. Sve se to promjenilo prije godinu i pol kada se pojavio Pentax K-5. Fotoaparat s fenomenalnim senzorom koji trpi duge ekspozicije i visoki ISO. Vrag mi nije dao mira pa sam se jedno vrijeme igrao s EQ1 montažom radeći ekspozicije od 30 sekundi i stackirajući ih u konačnu fotografiju. Negdje prije godinu dana, taman kada sam se igrao s EQ1, izašla je najava za Pentax O-GPS1 koji je trebao ponuditi mogućnost praćenja zvijezda prilikom fotografiranja. Sama ideja me oduševila i odmah sam znao da želim ovaj gadget, barem isprobati ako ga već neću moći kupiti. U ovoj recenziji usporedit ću rezultate Pentax O-GPS1 s EQ1 montažom. Cijena O-GPS1 je oko 200$, dok se EQ1 montaža s motorima može nabaviti za nekih 900kn.

Testiranje

Prvo, htio bih se zahvaliti Fotozoni na ustapanju Pentax O-GPS1 na testiranje.

Prvi dojmovi:

Sam uređaj je malen i lagan, nije pretjerao velik. Postavlja se u hot-shoe i učvršćuje potezanjem polugice. Za rad mu je potrebna 1 AAA baterija koja prema specifikacijama traje 7h. Nakon postavljanja GPS-a, pri paljenju fotoaparata odabirom u izborniku korisnik odlučuje što želi da GPS modul radi. Naravno, odabrao sam odmah Astrotracker opciju, kalibrirao fotoaparat (treba ga zavrtiti za više od 180° oko x,y,z osi), postavio ga na stativ i usmjerio prema Veneri. Prvi rezultat je bio odličan. Na 70mm i 60 sekundi ekspozicije sam dobio zvijezde bez ikakvih greški praćenja. Bio sam oduševljen pa sam probao 200mm 60sec na Plejadama. Nažalost, rezultat nije bio tako dobar, dobio sam izdužene zvijezde. Sljedeća meta je bio Orionov pojas na 100mm i 90 sekundi ekspozicije. Zvijezde su opet bile izdužene, mada puno manje nego na 200mm fokusa. Pritom sam već uočio jednu veliku nespretnost kod rada s Astrotrackerom. Naime, za svaku ekspoziciju korisnik moram petljati po izborniku. Nema nikakve opcije koja bi fotoaparatu naradila da napravi npr 10 ekspozicija na 60 sekundi, nešto kao timelapse. Nedostatkom te opcije, astrofotograf mora provoditi vrijeme pazeći na fotoaparat što je dosadno i nakon nekog vremena postaje naporno. Sva sreća, taj problem je vjerojatno lako riješiv prepravkom softwarea (na mom fotoaparatu je bio 1.12 firmware). Nakon što su me tanki oblaci potjerali s vrta, testiranje sam odgodio za nadolazeće noći. Inače, što se tiče lokacije testiranja, testirao sam s vrta gdje je horizont čist (svugdje je vidljivo barem 10° iznad horizonta) i nema strujnih vodova koji bi remetili GPS signal. Provjerom GPS satelita pomoću softwarea na Nokiji (Racechrono) ustrvdio sam da je uvijek bilo vidljivo 6 ili više satelita.

Večer druga

Drugu večer sam odlučio upotrijebiti svoj najdraži objektiv – FA 35 2.0. Objektiv je relativno kratke žarišne duljine i velike blende što je zgodno za wide field astrofotografiju. Postavio sam stativ i fotoaparat ponovno na vrt, gotovo na isto mjesto kao i večer prije i krenuo s kalibracijom i fotografiranje neba. Kalibracija je prošla bez problema pa sam usmjerio fotoaparat prema zalazećem Orionu. Fotografirao sam ekspozicije od 120 sekundi i dobio blago izdužene zvijezde. Na 30 sekundi zvijezde su bile gotovo točkaste. Iznenadilo me što je praćenje tako mušićavo, posebice kada se sjetim kako je 1 minutu na 70mm neku večer odradio perfektno. Okrenuo sam fotoaparat prema zviježđu Lava koji se nalazio blizu meridijana i di je u teoriji najlakše pratiti objekte na nebu. Napravio sam 4 ekspozicija koje sam planirao stackirati u jednu fotografiju. Na prvim fotografijama je praćenje bilo vrlo dobro, da bi se prema kraju niza već pokvarilo. Nakon serije fotografija Lava okrenuo sam fotoaparat prema repu Velikog Medvjeda gdje je praćenje bilo poprilično loše. To je bilo donekle i razumljivo jer su zvijezde bilizu nebeskog pola pa je njihovo prividno kretanje po nebu kompliciranije. Nakon igranja s GPS-om, odlučio sam snimiti 360° panoramu radi evidentiranja uvjeta fotografiranja.

Večer treća

Zbunjen ponašanjem odlučio sam studioznije pristupiti problemu praćenja. S 70mm objektivom puštao sam dvominutne ekspozicije u različitim smjerovima.  Krenuo sam prvo u visini od 45° nad horizontom i u smjeru juga. Nakon toga sam fotografirao u smjeru zapada, pa sjevera, istoka i na kraju opet juga. Najčudnije od svega je što sam najbolje rezultat praćenja dobio kada je fotoaparat bio usmjeren prema sjeveru. Praćenje je stvarno bilo dobro. U svim ostalim smjerovima je griješilo i to podosta. Na kraju, ne nalazeći logike u ponoašanju GPS modula odustao sam od daljnjeg testiranja.

Rezultati

Prva fotografija s praćenjem je ispala odlično. Greške praćenja su minimalne i manje su od optičkih aberacija objektiva (Sigma 70-200 HSM EX II). Evo jedan crop središta fotografije snimljene na 70mm i 60 sekundi ekspozicije.Veneras 70mm 60 sec

Samo par stupnjeva udaljene Plejade ispale su loše. Ovo je fotografija od 30 sekundi pri 200mm fokusa i crop je središta fotografije. Nažalost, praćenje se ovdje nije dokazalo…

… ali uz malo “kemijanja” u photoshopu moguće je popraviti rezultate. Kopirao sam background u novi layer i namjestio blending options na darken. Tako sam “zaokružio” zvijezde. Nuspojava toga je da su sitnije zvijezdice nestale.

Ne mora biti kod Plejada sve tako crno. Rijetko koji astrofotograf paradira po internetu s fotografijama pune rezolucije. Uz malo resempliranja i zaokruživanja zvijezda rezultati postanu solidni.

Uspio sam malo upecati i Orion prije zalaska. Fotografije je izgledala ovako nakon “oduzimanja pozadine” u PixInsightu. Radi se o 90 sekundi ekspozicije na 100mm fokusa. Vide se manje greške praćenja koja sam odlučio ispraviti.

Fotografija s malo “popravljenim zvijezdama”, korištena je ista metoda kao i kod Plejada. Zvijezde su sada malo manje, tamnije, najsitnije zvijezde i dijelovi maglice su nestali ali fotografija što se tiče praćenja izgleda puno korektnije. Nestajanju maglice se može doskočiti uporabom maski.

S već kratkim ekspozicijam moguće je uloviti i solidnu količinu deep sky objekata. Pod uloviti ne mislim da one pršte detaljima, već da se vide na fotografiji. Evo jedan primjer s galaksijama u zviježđu Lava. Sjajna, narančasta “zvijezda” je planet Mars. Radi se o 90s ekpozicije na 100mm i RAWom podignutim za 1EV. Dio greške praćenja nije zapravo greška praćenja već koma pri rubu fotografije. Naime, ovo je izrezano od donjeg lijevo kuta fotografije. Usudio bih se reći da se može prepoznati i supernova SN2012AW koja je tada sjajila 13. magnitudom.

Na kraju sam odlučio napraviti koliko toliko poštenu astrofotografiju Oriona. Stackirao sam 5 fotografija snimljenih na 35mm fokusa, 60 sekundi ekspozicije pri ISO800. Kako sam snimao iz svog svjetlosnozagađenog vrta, rezultati nisu spektakularni. Ove fotografije su vidljive na Flickru u punoj rezoluciji ako kliknete na njih.

Ovako je izgledao RAW frame:35mm_60s_orion_raw

Nakon stackiranja fotografija u DeepSkyStackeru, sređivanja pozadine i razvlačenja histograma u PixInsightu te ušminkavanja u Photoshopu mogu se dobiti ovakvi rezultati. S obzirom u kakvim sam uvijetima snimao i da sam neiskusan u astrofotografija, rezultati nisu loši. Uz vježbu i tamno nebo dalo bi se puno toga postići. Fotografije je također vidljiva na Flickru u punoj rezoluciji.35mm_60s_orion_obrada

U kakvim sam uvjetima snimao gornje fotografije možda vam dočara ova fotografija.Light pollution 2012-03-22 over Novo Čiče

Kao primjer što se može s EQ1 montažom u pravim uvjetima može se vidjeti na ove tri fotografije. One su također viljive na Flickru u većoj rezoluciji, trebate samo kliknuti na njih.

Glava BikaTaurus region

Andromeda Messier 31

Ljetni Mliječni putSummer Milky Way

 

Zaključak

Kao pravi Pentaxijaner trudit ću se biti nježan. Sama činjenica da se neki inženjer u Pentaxu sjetio astrofotografa je u svaku ruku veoma pohvalna. Smatram da ideja ima puno potencijala i uz dorade bi mogla biti veoma uspješan i simpatičan gadget. Malo trikova u obradi fotografije pokazuje da se mogu dobiti solidni rezultati koji pri manjim rezolucijama dobro izgledaju. Ipak, treba se poraditi na pouzdanijem radu praćenja i boljem softwareskom riješenju, posebice vezano uz snimanje fotografija u nizu. Nažalost, O-GPS1 kada se sada usporedi s najjefitnijom montažom koja omogućuje astrofotografiju gubi bitku, cijenom i performansama. Kada razmislim, možda sam O-GPS1 funkcionira vrlo dobro ali motori koji pomiču senzor u K-5 nisu dorasli zadatku. Hoće li tu biti poboljšanja vidjet ćemo u sljedećoj generaciji Pentaxovi fotoaparata. S boljim, zapravo pouzdanijim, praćenjem O-GPS1 mogao bi konkurirati ekvatorijalnim montažama koje su cijenom slične njemu ili čak skuplje.

 

 

Montaža Celestron CGEM DX

Montaža je preuzeta od gsp. Zlatka iz Optimusa. Nisam je imao prilike još u potpunosti isprobati i nisam baš kompetentan za usporedbu s nekom drugom montažom u istom cijenovnom rangu osim s montažom CG5 s kojom sam do sad radio.

Pakovanje i sastavljanje

Dakle, cijela je montaža upakirana i isporučena u tri kutije:

U najvećoj je tronožac, radna ploča i remen/drzač za ručni kontroler:

Zatim sama montaža, kabel za spajanje s kompjuterom, auto kabelom za napajanje, ručnim kontrolerom, šipkom za utege i uputstvima:

Uteg (najmanja kutija na slici br.1)

Nakon otvaranja odmah je vidljivo da se radi o masivnom stalku i montaži . Sama šipka za uteg s dodatkom teži preko četiri kilograma:

Sastavljanje je vrlo jednostavno i nikome ne bi trebalo predstavljat problem i kompletirana je u svega desetak minuta:

Usporedbe radi, slikana je uz montazu CG5.

Prvo uključivanje

 

Montaža radi na 12VDC i po specifikaciji, ispravljač ne bi smio biti manje od 3.5 ampera jakosti što čini minimalno 45W snage. Naravno što veća snaga ispravljača to bolje.

Nakon što je napajanje spojeno (napomena da ispravljac na 12VDC ne dolazi u paketu s montažom) uključio sam montažu i odmah primijetio da se konstantno čuje zvuk visoke frekvencije koji dolazi iz same montaže. Moram reći da me malo zabrinulo to zujanje i pošto na netu nije bilo moguće pronaći bilo kakvu informaciju o takvom načinu rada, poslao sam upit direktno službi za podršku u Celestronu i u vrlo kratkom roku dobio odgovor da je taj zvuk inače prisutan kod CGEM DX montaža:

The high pitch sound is totally normal for the CGEM DX”

Slijedeće je bilo spajanje s kompjuterom. Inače upotrebljavam program Cartes du Ciel i Ascom driver za Celestron sto je funkcioniralo iz prve i bez imalo problema.

Prije uključivanja s kompjuterom simulirao sam poravnanje (alignment) montaže (jer je test napravljen u stanu) tako da sam mogao upravljati teleskopom preko kompjutera.

Prvo promatranje

 

Obavljeno je s newtonom Cen2541 kojoj težina cijevi od 14 kilograma ne predstavlja nikakav problem i s lakoćom je obavljeno poravnanje i kalibracija. Već nakon prve kalibracije svaka iduća zvijezda upadala je u sami centar tražioca i okulara. Nakon završenog poravnanja i kalibracije obavio sam i usjeveravanje koristeći se ručnim kontrolerom.

Kao i kod CG5 montaže usjeveravanje se može obaviti opcijom “Polar Align”.

Čak i nakon nekoliko sati promatranja objekti su upadali točno u sami centar okulara, a praćenje je za cijelo vrijeme promatranja odlično funkcioniralo.

Što se ručnog kontrolera tiče potrebno je napomenuti da je kabel za priključak s montažom prekratak, tako da već kod poravnanja i kalibracije, a kasnije i kod promatranja, ručni kontroler uglavnom visi na kabelu i nije ga moguće ubacit na njegov nosač. Mene osobno smeta tako da sam produžio kabel s dodatnim kabelom od jednog metra.

Kabel za spajanje montaže s kompjuterom je uključen u cijenu i isporučuje se s montažom za razliku od CG5 montaže.

Giro GR-3

Otkad imam teleskop(e) žudim za nekom jednostavnom montažom koju neće biti potrebno dugo namještati za vizualno promatranje. Uvijek sam imao ekvatorijalnu montažu koja doduše i nije komplicirana za sastavljanje no mora biti velika i masivna kako bi stabilno nosila veće teleskope.

Giro montaže mogu se naći u nekoliko verzija od kojih GR3 ima najveću nosivost. To je altazimutalna montaža malenih dimenzija no solidne konstrukcije. Prema specifikacijama u stanju je nositi instrumente težine do 20 kg – naravno uz odgovarajući tronožac. Ja koristim tronožac od popularne HEQ5 montaže – Giro je predviđen upravo za njega međutim mogu se koristiti i drugi, samo treba provjeriti da li je navoj za montažu odgovarajući.

U trenutku pisanja montažu koristim otprilike godinu dana, prvenstveno za moj 105mm Pentax refraktor koji teži 6kg. Iako montaža može podnijeti tu težinu i bez protuutega, ipak ga koristim kako ne bi bilo previše naprezanja.

Moja najveća zamjerka je da montaža dolazi bez ikakvih dodataka. Ukoliko želite ili trebate koristiti protuuteg morate dodatno kupiti šinu za njega, a mora se kupiti i adapter za montiranje teleskopa! Stvarno apsurdno i nelogično. Ja sam srećom mogao iskoristiti adapter za šinu za teleskop tipa Vixen koju sam skinuo sa dual-scope adaptera. I protuuteg sam iskoristio od starog teleskopa tako da sam dosta uštedio, no zaista su mogli ponuditi barem neki “bundle” sa malo povoljnijom cijenom za cijeli komplet.

U praksi se montaža pokazala vrlo dobrom. Malena je i lako prenosiva, doslovno ju ostavljam zašarafljenu na tronošcu. Vrlo se lako pomiče, puno je preciznija od standardnih dobson montaža. Uz dobar balans nije problem raditi fine pomake na većim povećanjima. Mala zamjerka ide šarafima za kočenje tj. podešavanje trenja na osima montaže – bilo bi dobro kad bi to podešavanje bilo finije, budući da je mala razlika između potpuno olabavljene i potpuno zakočene montaže. Uz malo vježbe može se namjestiti negdje između, no primjetio sam da gotovo uvijek namještam da otpor bude dovoljno jak da se teleskop ne miče uz normalnu upotrebu (fokusiranje, blagi pomaci za praćenje objekta itd.), a da se uz malo sile može lako prebaciti na drugi objekt. Mogućnost finog podešavanja u tom slučaju bi mi znatno pomogla.

Montažu sam koristio bez protuutega sa Vidovim novim Astrotech 65mm refraktorom i h-alpha solarnim filterom. Iako se promatralo na malom povećanju, montaža je besprijekorno odradila svoj posao – nisam niti znao da ju imam, a to najbolje govori o njenoj kvaliteti! Nije zezala, zapinjala, micala se, tresla..super. I to sve tijekom dobra tri sata javnog promatranja na Istrakonu gdje se izredalo puno posjetitelja koji su se naslanjali, fokusirali itd.

Giro je također bez problema odradio Messierov maraton, a baš zbog svoje alt-azimutalne jednostavnosti objekte sam pronalazio lakše nego ikada prije sa bilo kojom ekvatorijalnom montažom! Uz precizno namješten tražioc objekte sam pronalazio vrlo brzo. Messierov maraton često je naporan upravo zbog loših ili kompliciranih montaža – jednom kada sam namjestio otpor kako mi je odgovaralo, doslovno nisam imao ikakvih problema sa njom. Kada bolje razmislim Giro GR3 je glavni faktor koji mi je pomogao da na Messierovom maratonu 2011. u Višnjanu ugledam 106 od 110 Messiera u jednoj noći (naravno, pomogao je i Pentax tražioc sa ispravnom slikom te Ethos sa ogromnim vidnim poljem).

Giro montažu uz odgovarajući kvalitetan tronožac preporučam svima za vizualna promatranja – bilo brzinske poglede na sunčeve pjege ili Messierove maratone. No Giro nije jedini izbor – postoje slične montaže koje nudi Skywatcher, pa čak i kompjuterizirane go-to verzije od npr. iOptrona i Celestrona.

Celestron CGE montaža

Došlo je vrijeme da i ja nakon mjesec-dva korištenja  napišem nešto o mojoj novoj montaži.

Kao prvo, odlučio sam se za tu montažu nakon nekoliko manjih i slabijih montaža koje me nisu zadovoljavale, prvo sam imao EQ1,Skyview i zadnje HEQ5 sa Boxdorfer kontrolerom. Ova zadnja je dosta dobra montaža, ali je malo premale nosivosti za astrofotografiju i nije baš plug and play.Celestron CGE montaža spada u skuplje i kvalitetnije montaže i u one montaže koje se još uvijek relativno lako mogu rasklopiti i transportirati.  To mi je i bilo najbitnije kod izbora, i naravno provjerena kvaliteta. U izbor mi je ulazila i Losmandy 11 montaža koja je slične nosivosti i karakteristika, ali nema GOTO mogućnost (jedino Gemini nadogradnja) i malo mi je zastarjelog dizajna, u smislu kablova, vanjskih motora itd. Jedino, po reviewima, malo bolje prati od CGE.

I tako sam naručio CGE montažu preko Optimusa, našeg jedinog uvoznika astro opreme.Moja je bila demo verzije iz dućana, što znači da je kao nova, jednom korištena i naravno, jeftinija 🙂

Stigla je u 3 paketa, jedan za glavu s opremom, jedan za stativ, i jedan za protuuteg.Nakon raspakiravanja i čitanja uputstva, prvo sam složio stativ. Ali koji je to stativ, uopće se na slikama po netu neda naslutiti prava veličina. Stvarno je ogroman, masivan i naravno, prekrasan.Čini mi se da je pola težine čitave montaže samo stativ.

U drugoj kutiji je glava,pier,kablovi,stanga i ostale stvari.Sve se nalazi u profiliranoj tvrdoj spužvi, tako da se to može koristiti premješteno u nekakvom koferu ili napravljenoj kutiji za transport.

Na stativ se montira pier i gore EQ glava, koje je teška da se jedva vadi iz kutije.Sve se zašarafi sa 6 imbus šarafa, koja sam kasnije zamijenio narančastim šarafima, koji se šarafe rukom, što je puno brže kod montaže, pogotovo u mraku.Ušarafi se štanga i natakne protuuteg, od 11 kg.Spoji se kontroler i naravno, 12V utikac .

Montaža ima po dvije kočnice za RA i DEC osovinu, koje se zatežu sa svake strane.Šina za montiranje teleskopa je 3″ širine, puno masivnija od klasičnih dosadašnjih Vixen standarda.Ona nije došla sa montažom, morao sam je naknadno naručiti, tako da sam uzeo William Optics šinu , da mi paše uz teleskop.

Sve u svemu, jako sam zadovoljan montažom. Dobro nosi gomilu opreme, ima precizan GOTO i brzi setup za astrofotografiju. Autoguiding radim sa QHY5 kamericom, direktno u autoguiding port na montaži. To radi jako dobro , precizno , ako ne crkne neki softver u laptopu 🙂 Guiding radim kroz ED80 na 600mm žarišne, a snimam kroz WO 110 APO na 770mm žarišne. To se pokazalo dovoljno, jer guiding kroz barlow na duplo većoj žarišnoj zahtijeva jako dobar seeing, što najčešće nije slučaj.

Dalje, montaža je vrlo user friendly , vrlo brzo se nauči alignment, drift, polar align i ostale sitnice koje su potrebne za dobar astrofoto setup. Što se tiče GOTO softvera, isto je odličan ,nudi gomilu kataloga,( the best of, NGC,M, duple zvijezde itd) , što je vrlo zgodno,možete se orijentirati samo na jednu vrstu promatranja, npr. duple zvijezde iz grada ili slično. Dobra je stvar i traženja po sazviježđima, npr. odaberete Berenikinu Kosu i ganjate samo M-ove u tom dijelu. Ima također i katalog i CCD objekata, koji su dobar odabir za astrofotografiju tog dana (ili noći).

Uglavnom , preporučam montažu svakom tko si je može priuštiti, smatram da je puno bolja od EQ6 varijanti sa GOTO i bržim motorima, i mislim da po toj cijeni nema ništa na tržištu što ima toliku nosivost,GOTO i astrofoto mogućnosti.