The Herschel Objects and How to Observe Them

James Mullaney, cijenjeni autor kojeg su hvalili i Arthur Clarke i Carl Sagan ovu je knjigu napisao u pohvalu Williamu Herschelu, za kojeg kaže da je bez ikakve sumnje najveći astronom amater i istraživač noćnog neba uopće. Iako je sasvim jasno da je James Mullaney Herschelov veliki obožavatelj s ovom se tvrdnjom nije teško suglasiti.

Knjiga i tekstova o Williamu Herschelu doista ne nedostaje, no u ovoj je autor osim povijesnog prikaza (kako Herschela, njegove obitelji tako i njegovih teleskopa) i opisa samih otkrivenih objekata dao i više praktičnih savjeta za promatranje (primjerice, W. Herschel: “promatranje je na neki način vještina, koju treba naučiti”, W.H.: “kad objekt jednom pronađete jačim povećanjem, neće vam kasnije biti teško isti objekt vidjeti slabijim povećanjem”). Kad je izlazio danju W. Herschel se na glavi nosio kukuljicu da sačuva vid za promatranje te noći. Autor tvrdi da se možemo oprostiti s kvalitetnim promatranjem na više dana ako smo bili na moru ili na skijanju. Govori i o vremenu potrebnom za adaptaciju na mrak (oko 10 minuta) i pet puta dužem vremenu za adaptaciju na boje. Naglašava potrebu da se vodi dnevnik promatranja.

O samim Herschelovim objektima, autor smatra da je potrebno sa sadašnje podjele (na NGC objekte), koja svojim nazivom amateru ne sugerira što će gledati, vratiti se podjeli maglica i skupova zvijezda na podjelu koju je sam Herschel predložio pa tako objekte koje je otkrio (njih preko 2.500) – zadržati u osam razreda (od I do VIII). Od tih osam razreda, predložio je da se razredi II i III (slabo vidljive i vrlo slabo vidljive maglice, kojih ukupno ima 1.893) i ne traže i da se tako ostane kod broja od 615 interesantnih objekata.

Autor se ne slaže s u poslijednje vrijeme vrlo prihvaćenom listom “Herschelovih 400”. Drago mu je da se Herschelovi objekti zahvaljujući i toj listi gledaju više nego ranije, ali smatra da je listu trebalo proširiti na 615 objekata kako je on mnogo ranije, još 1976. godine predložio . I to ne sam proširenjem nego prije toga izbacivanjem nekih malih i jedva vidljivih objekata s liste 400.

Smatra da ima mnogo astronoma amatera koji bi htjeli proširiti svoju bazu promatranja, ali ih broj od 2.500 objekata zastraši pa i ne krenu dalje, a i u listi 400 ima presitnih i slabih i nezanimljivih objekata pa i to smeta.

Onim manje ambicioznim predložio je Herschelovih 165 najljepših deep sky objekata.

U samoj knjizi detaljno opisuje tih 165 objekata (počinje svaki s originalnim Herschelovim opisom i klasifikacijom objekta) uz fotografije.

Autor otkriva da se Herschel bavio i drugim područjima (osim nebulama i skupovima), tako je npr. otkrio čak 800 (parova) dvojnih zvijezda!

Knjiga ima 180 stranica, dolazi u mekom uvezu, a može se nabaviti i preko Algoritma.

The Night Sky Observer’s Guide

Vodič je namijenjen prije svega ljubiteljima deep-sky objekata. Dolazi u dvije knjige velikog formata, u tvrdom uvezu. Ukupno ima oko 930 stranica. Sjeverno nebo prikazuje po zviježđima tako da u prvoj knjizi daje zviježđa za jesen i zimu a u drugoj za proljeće i ljeto (Nedavno je izašla i treća knjiga, ali kako obrađuje južno nebo nije za nas interesantna).

Vodič sam pronašao tražeći neku knjigu s opisima objekata. Program sky chart na kojem mogu vidjeti gdje mi je što u koje vrijeme, postaviti krug tražila, povećavati sliku ili je smanjiti po želji više je nego dovoljan za amatera, ali me smetalo što kod promatranja vidim dosta toga pored ciljanog objekta a htio sam znati i što to sve vidim.

Kad sam u tražilici upisao naslov našao sam kratak opis knjiga i jedno zviježđe u pdf formatu – jedno mi je odmah postalo jasno – ako se zviježđu Kameleopardis (bez “zvijezda”, ni jedan em objekt) može posvetiti 14 velikih stranica – onda je to nešto posebno. I je.

Autori George Kepple i Glen Sanner kažu da su kad su počeli s pisanjem to učinili zato što su uočili da sve veće i veće promjere amaterskih teleskopa ni približno ne slijede i atlasi i vodiči koji bi opisali sve ono što se danas može vidjeti.

Samo radi opće slike o opsežnosti: vodič opisuje 2.104 dvojne zvijezde, 433 promjenjive, 2.030 galaksije … ima 446 fotografija, 827 crteža (okulara).

Svako zviježđe počinje kratkim opisom, pa pregledom najvažnijih objekata kao i objekata koji se mogu vidjeti dalekozorom.  Zatim se daje karta tog zviježđa s granicama, na cijeloj stranici, pa na slijedećoj tabele promjenjivih pa dvojnih zvijezda. Potom autori idu opisima i to tako da za svaki objekt navedu poziciju, veličinu i magnitudu kao i ocjenu općeg dojma, od 1 do 5 zvjezdica, sve u naslovu, pa opise počevši gledano bez optike kad je to moguće vidjeti, pa dalekozorom ako se tako vidi, pa teleskopima od 4-6, 8-10, 12-14 i 16-18 inča, već prema vidljivosti objekta, ne svaki objekt sa svim teleskopima, nego s onima s kojima se očekuje da će se objekt gledati i vidjeti. Svako zviježđe ima i više detaljnih karata. Fotografije su sve crno-bijele (što je fer jer astronomski ne-fotografi uglavnom tako i vide objekte), a najviše ih je snimio Martin Germano.

Vodič je uz autore imao i mnoge suradnike, koji su svi navedeni i fotografirani uz teleskope kojima su osmatrali i zapisivali, fotografirali ili skicirali.

Uglavnom, odlično uloženih 69.90 $ plus poštarina. Knjige su za 20 dana bez problema stigle od izdavača Willmann-Bell (njih naglašavam jer ih drugi nisu imali ili su imali samo jednu ili su bile tri puta skuplje…).

Za svakog amatera koji bi želio točno znati što će vidjeti svojim teleskopom, ili bi pogledao i poneke jedva vidljive dvojne i imao želju znati kako se zovu ovaj vodič je nezamjenjiv.

Časopis Astronomy

Nakon više od deset godina koliko se bavim astronomijom odlučio sam se pretplatiti na časopis “Astronomy”. “Astronomy” me oduvijek privlačio kao alternativa Sky&Telescope-u. Ovaj puta sam se odlučio između ostaloga zato što se za pretplatu kao poklon dobije komadić željeznog meteorita! I stvarno, stigao je vrlo brzo nakon što sam se pretplatio – sad samo trebam naći nekakav okvir.

No, pomalo sam razočaran kvalitetom časopisa. Dizajnerski je možda ok, ali pod rukom djeluje nekako jeftino. Mlitavo. Tiskano je na nekom ultra tankom papiru, a kvaliteta tiska je katastrofalna – a to može vidjeti i netko tko nije grafičar kao ja. Znate ono u dnevnim novinama kada se ne poklapaju boje pa slika izgleda dvostruka? E upravo to se dešava, i ne na samo jednoj ili dvije stranice, već je pola časopisa tako otisnuto! Užas. To je naročito vidljivo na podnaslovima koji su u boji, i zvijezdama na fotografijama. Nije moguće da je samo moj primjerak takav jer grešaka je previše.

Što se tiče sadržaja, tu su više manje prožvakane teme – život na drugim planetima, život zvijezda, Stonehenge. Ipak, tekstovi su zanimljivi jer se i u starim temama uvijek nađu nova otkrića i spoznaje.

Od amaterske astronomije u časopisu se može naći standardni pregled neba za tekući mjesec, savjeti za nadolazeću potpunu pomrčinu Sunca i tekst o promatranju 30″ dobsonom. Ovaj zadnji me prilično zaintrigirao, ali do kraja teksta sam uspio pročitati opis tek četiri objekta, dok je ostatak bio posvećen objašnjavanju optike i vidljivosti određenih objekata. Prilično razočaravajuće.

Na kraju, nisam oduševljen. Iako je cijena pretplate umjerena (30-tak kn za jedan broj), kvaliteta je katastrofalna, a sadržaj tako-tako. Definitivno ne vrijedi onih 60-70 kuna za koliko se Astronomy prodaje na kioscima i u knjižarama. No svakako će biti koristan za ubijanje vremena na – zahodskoj školjci.

Deep Sky Companions: The Messier Objects

naslov: Deep Sky Companions: The Messier Objects
autor: Stephen James O’Meara
opis: 306 strana, tvrdi uvez, crno – bijelo, na engleskom, cijena: 35$

U 18. stoljeću veliki se francuski astronom Charles Messier često bunio promatrajući nebo u potrazi za novim kometima. Naime već poznati nebeski objekti vizualno izgledaju vrlo slično kometu, naročito kroz opremu toga vremena. Kako bi svaki puta znao točno što promatra Messier je sastavio katalog koji se , u modernoj verziji, sastoji od 110 objekata. Ovi su objekti većinom najsvjetliji i najljepši na nebeskom svodu dostupni amateru na sjevernoj polutci. Članovi su svih vrsta duboko svemirskih objekata: galaksija, maglica, otvorenih i kuglastih skupova, ostataka supernova pa čak i dvojnih zvijezda i običnih asterizama (kako je katalog trebao sadržavati samo objekte dubokog svemira dvojna zvijezda i asterizam prisutni su zabunom). O’Meara je objekte odlučio promatrati kroz vrlo kvalitetni 4″(100mm) Televue Genesis refraktor sa velike visine na Hawaima. Uz ovakve uvjete, ali i veliko iskustvo, navedeni detalji nisu ono što bismo ocekivali od tako malog objektiva već prije pokazuju što bi prosjecan amater mogao vidjeti sa teleskopom promjera 8″-10″(200mm-250mm)!

Knjiga počinje uvodnim poglavljima o povijesti Messierovog kataloga, tehnikama promatranja (starhopping, averted vision…) i vrstama objekata a završava kratkim opisima još 20 spektakularnih objekata koji nisu dio kataloga. Glavni adut knjige je opsežno poglavlje koje opisuje svaki objekt posebno. Uz informacije kao što su veličina, magnituda, zviježde i sl. tu je i crno – bijela fotografija, karta neba za okolicu objekta, originalan Messierov opis i onaj iz NGC kataloga, O’Mearin tekst (ovisno o važnosti objekta 1-4 strane) i vjerojatno, uz sam tekst i najzanimljivija karakteristika – skica. Upravo je skica amateru vrlo korisna jer pokazuje kako objekt stvarno izgleda vizualno kroz teleskop. Kao što je vec napomenuto nemojte očekivati kako možete vidjeti sve nacrtane detalje uz sličnu opremu već neka vam skica posluži kao svojevrsna karta i pomagalo pri uočavanju teže uočljivih detalja. Uz ovakvu skicu i teži detalji uz malo truda postaju uočljivi. O’Mearin tekst je vrlo zanimljiv i koristan jer uz standardne karakteristike i crtice iz povijesti iznosi i one manje poznate te vas upućuje na promatranje brojnih manje poznatih detalja objekta. Karta za pronalaženje objekta je malo premala i nedovoljno detaljna za neke teže objekte, ali ipak korisna za promatrača bez go-to teleskopa.

Knjiga je tvrdoukoričena sa 306 crno-bijelih stranica. Tiskana je na sjajnom papiru što je vrlo korisno za one večeri kada rosa počinje nagrizati druge knjige. Ne sviđa vam se da su fotografije crno bijele? Gledajući samo prekrasne Hubbleove fotografije gubi se smisao za ono što amater stvarno može vidjeti. A kako je knjiga posvećena isključivo vizualnom promatraču koji skoro nikada kroz teleskop ne vidi boje, crno bijele fotografije postaju vrlo korisne.

Preporučio bi ovu knjigu svakome tko želi vidjeti Messierove objekte kroz svoj teleskop (većina je isto tako vidljiva i kroz dobar dalekozor) a posebno onima koji ih žele malo temeljitije promatrati. Zanimljiva je za čitanje, no najbolja je za vrijeme mračne noći uz teleskop obasjana crvenim svjetlom baterije. Pogodna je za početnika koji još nikada nije vidio Andromedinu galaksiju, ali i za naprednog promatrača koji proždire galaksije 14. magnitude za doručak, no želi vidjeti stare prijatelje u novom svjetlu. Mislim da bi ovu knjigu stvarno trebao imati svaki amater ne samo zato što je vrlo informativna nego i zato što ćete uočiti da je i jedna od najčešće korištenih. Na ljestvici od 1 do 10 “Deep Sky Companions: The Messier Objects” zaslužila je iznimnih 10!

ocjena:10/10

Sky Atlas 2000.0 Second Edition

naziv: Sky Atlas 2000 Second Edition
autor: Will Tirion, Roger W. Sinnott
izdavač: Sky Publishing Corporation
okvirna cijena: “Deluxe” verzija 45$, plastificirani 120$; “Field” 30$, plastificirani 65$; “Desk” 30$, plastificirani 65$,

Za promatranje noćnog neba, pa čak i golim okom, potrebna je neka vrsta karte. Za navođenje golog oka dovoljna je jednostavna planisfera, dalekozoru i malom teleskopu je dovoljna i jednostavna karta. Stvari se malo mijenjaju kada koristimo srednje veliki teleskop (3 – 6″) jer su nam sada kroz leću vidljive gomile tamnih zvjezdica. Osim toga, što je veći teleskop to je, najčešće, i manje vidno polje. Zato nam je za snalaženje potreban detaljan atlas zvijezda.

Sky Atlas 2000 možete nabaviti u čak 5 verzija, koji svi sadrže iste karte samo u drugačijem pakiranju. “Deluxe” verzija je u boji, s crnim zvijezdama na bijeloj pozadini. DSOi i Mliječni put su svaki označeni svojom specifičnom bojom radi lakšeg snalaženja. “Field” i “Desk” verzije su crno bijele, s time da je prva ima bijele zvijezde na crnoj podlozi a druga crne zvijezde na bijeloj. Osim toga, ove se dvije crno – bijele verzije atlasa mogu nabaviti i u plastificiranom obliku. On, makar dosta skuplji, štiti karte od vlage. Ljudi se. kao i u svemu, razlikuju u odabiru najbolje verzije atlasa. Meni se recimo više sviđaju verzije s crnim zvijezdama na bijeloj podlozi. Karta mi se time čini mnogo preglednija, a omogućava i ucrtvanja vlastitih bilježaka. Neki ljudi tvrde kako nam tamna pozadine karte čuva adaptaciju na mrak, no nakon što sam isprobao oba tipa atlasa mogu slobodno reći da podloga karte stvarno nema veze. Mnogo je bitniji intenzitet baterije pod čijim osvjetljenjem promatramo. Jedino je “Deluxe” verzija spiralno uvezana, ostale verzije nisu uvezane. Zato se kupci “Field” i “Desk” atlasa moraju sami snaći oko čuvanja karata. Možete ili nešto iskombinirati sami ili kupiti “chart carrier” za dodatnih 25$. Svatko, naravno, mora odabrati verziju atlasa koja mu se čini najbolja. Ja sam zbog uveza, boje i mogućnosti ucrtavanja odabrao klasičnu “Deluxe” verziju bez plastificiranja. Svojim sam atlasom prezadovoljan. Što se tiče odabira, loše je samo to što se u vrlo vlažnim uvjetima atlas dosta navlaži, ponekad toliko jako da se sam počne savijati.

Atlas je vrlo velikih dimenzija, čak 43 x 33 cm. Ovo mu omogućava veliku detaljnost, ali u isto vrijeme i preglednost. Cijelo je nebo, dakle obje polutke, prikazano na 27 karata. Ponekad mi se čini da bi bilo bolje da je atlas tiskan za svaku hemisferu posebno. To bi omogućilo manju cijenu, a samim time, naročito nama balkancima, i veću privlačnost. Ali možđa je i korisno imati univerzalni atlas, naročito za nenadane izlete u daleke krajeve i neistražene ljepote južnog neba (samo za sretnike naravno). Ucrtano je 81,312 zvijezda do magnitude 8.5 i 2700 DSOa. Brzo uočavanje magnituda zvijezda omogućeno je različitom veličinom zvijezde na karti ovisno o njezinom sjaju. DSOi su obilježeni svaki svojim simbolom, a u slućaju “Deluxe” verzije i bojom. Što je veća prividna veličina objekta na nebu, to je i simbol veći. Osim toga, većim je objektima kao galaksijama, ucrtan i smjer protezanja. Ova je karakteristika vrlo korisna jer nam omogućava da unaprijed znamo što očekivati kada objekt sa karte stvarno i pokušamo pronaći. Pojedini su dijelovi neba prikazani s većom detaljnošću. Tako su oba nebeska pola, Plejade, Virgo – Coma skup galaksija, Proxima Centauri i Barnardova zvijezda uctani s zvijezdama do magnitude 10.5. Ovakva je detaljnost dovoljna i za pronalaženje tamnih objekata i sa velikim teleskopima. Navigacija po kartama je vrlo intuitivna. Sve što morate znati je zviježđe čije polje želite. Prva strana, svojevrsni index, ima popis svih zviježđa i karata na kojima su barem dijelom ucrtani. Redni broj karte na kojoj se zviježđe najbolje vidi je podebljano. Messierovi su objekti prikazani na isti način. Uz atlas se dobije i vrlo korisna prozirna folija s mjernim skalama. Pomoću nje se utvrđuju udaljenosti među objektima, pozicioni kutevi a omogućava i procjene koordinata. Ova foliju i nisam morao prečesto koristiti, no u pojedinim se trenutcima pokazala nezamjenjivom.

Sky Atlas 2000 “Deluxe” koristim već 3 godine i bio je moj vjerni pratilac na brojnim promatranjima sa 6″ dobom. Za teleskop ovakve veličine upravo je savršen omjer detaljnosti i mjerila. Dok ga koristim s 60 mm refraktorom možda je malo i predetaljan. Prikazano je dovoljno tamnih DSOa da pojedini predstavljaju prave izazove za 6″ teleskop. Vlasnici većih “zvijeri” trebati će atlas veće detaljnosti, npr. Uranometriu ili Millenium Zato je ovaj atlas preporučen upravo korisnicima srednjih teleskopa, a omogućiti će im pronalaženja tolikog broja objekata da će biti zabavljenji mnogo, mnogo godina.

Previše zamjerki atlasu i nemam. Kao što sam već i rekao, neplastificirane verzije se mogu smočiti. Ovo se naročito lako može dogoditi za vrijeme dugih ljetnih promatranja kada je jutarnja rosa vrlo agresivna. Možda je i papir malo premekan. Neke su se karte mog atlasa nakon 3 godine korištenja počele raspadati, naročito spojevi uveza. Ovo i nije prestrašno, jer su zahvaćene jedino vrlo često korištene karte. Format je takav da će vam trebati prostrani stol, ako ne želite da vam atlas leži na podu izložen elementima prirode. Veća je zamjerka nepostojanje nikakvog indexa. To znači da ne možete ništa pronaći ako već unaprijed ne znate gdje se, barem približno, nalazi. Opet, ovo autorima možemo odmah i oprostiti jer ne bi bilo baš praktično imati index sa 2700 DSOa . U slučaju da vam nedostatak indeksa smeta, a samim time i bilo koja informacija o objektu osim položaja i tipa, možete kupiti Sky Atlas 2000 Companion koji se prodaje po cijeni od 40$, a sadrži popis svih objekata iz originalnog atlasa sa brojnim informacijama i opisima.

ocjena: 8/10