Sky Watcher Startravel 120

Nakon pola godine, koliko je prošlo od nabave 12” dobsona, sam uvidjeo da se 8” neće nagledati previše neba. Nakon ponešto razmišljanja zaključci su se nametnuli sami od sebe i odlučio sam prodati 8-icu.  Razlozi su bili jasni: 8” i 12” dobsoni su po karakteristikama, svrsi i načinu upotrebe zapravo vrlo slični teleskopi: ako imam priliku za pravo promatranje naravno da će na teren ići 12” a 8” ostati doma. Drugo, u garaži je pofalilo prostora i ostalo je mjesta samo za jedan veliki teleskop. Treće, i kada bi bilo prostora, 8” f6 dobson je bomba od teleskopa, zaista univerzalna cijev i apsolutna šteta bi bila da bezveze čami u garaži. I četrvro, u više navrata sam zaključio da bi dosta puta šmugnuo na teren pa makar i na sat vremena, a čak i iz dvorišta se da štošta pogledati. No za takve kratke sesije mi je 8” dobson bio mrvicu previše. Ako ništa drugo, mora se hladiti nekih pola sata, a po zimi i znatno više, dok ne dosegne onaj pravi optimum. To više nije grab’n’go. A sada sam došao do zaključka da mi pored velike mrcine treba upravo jedan grab’n’go teleskop, koji je dovoljno maleni da ga mogu tutnuti bilo gdje po kući (ispod kauča ili kreveta), da bude lagan i prijenosan, da ne zahtjeva vrijeme hlađenja, i vrlo poželjno, da pokrije područja, kod kojih je moj 12” u deficitu: konkretno, mala povećanja / wide field. Odabir je bio lagan i jasan kao dan: kratki akromatski refraktor na AZ montaži. Koji? Naravno, najveći mogući, a da još uvjek zadovlji dane kriterije!

st120 resize

Odluka je pala na SkyWatcher Startravel 120 f5 akromatski refraktor. Sa montažom nisam imao dvojbi i uzeo sam veću i vrlo robustnu AZ-4. Kombinacija bez ikakvih problema vrlo lahko nosi 2” dialektričnu diagonalu sa jednim ES 30mm okularom, koji ima više od kile. Dojmovi? Iznad očekivanja! Malo me brinulo kako će mi stvari izgledati kroz tako (za moje pojmove  🙂 ) malu cijev, jer sam oči naviknuo prvo na 8, a onda i na 12”. Međutim teleskop se je iskazao kao prava mašina.

Osim praktičnih, evo i vizualnih pluseva:

  • Wide field. Maglice tipa Sjeverna Amerika, Rozeta, Andromedina galaksija, cijela hrpa većih otvorenih skupova, područja zvjezdanih oblaka u Mliječnoj stazi isprepletena tamnim maglicama… S velikim teleskopima se jednostavno ne može doseći takvo vidno polje pri kojima ovakvi objekti zaista sijaje, a da se na zađe u područje prevelike izlazne zjenice.
  • Kompaktne zvijezde. Zaista, ima nešto u tome. U refraktoru, pa premda i ovako brzom akromatu, zvijezde zaista izgledaju lijepše i »točkastije« nego u newton reflektrou. Mada sam svijestan da pri tome ulogu imaju i veličina aperture i raspon povećanja. Veća apertura pokazuje puno svijetlije zvijezde, a veća povećanja koja obično idu ruku pod ruku sa većom aperturom će naravski zvijezdu uvjek više razmazati, odnosno to će napraviti atmosverski uvjeti.
  • Binarne zvijezde. Moram apsolutno priznati da ih ova cijev pokazuje bolje od velikog reflektora i razdvaja ih na generalno manjim povećanjima sa iznimno oštrim rezultatima. I to govorimo o jednom brzom f5 akromatu, kojemu to ne bi trebala biti jača strana! Evo testova: Razvoji Epsilon Lire (popularnu »double double«) već na 90x povećanju; na 68x pokaže dvije izdužene spojene crtice. Izar u Volaru je lijepo oštro razdvojen na 136x. Mu Bootes / Alkalurops: druga komponenta je jasno razdvojena također već na 136x! Sve to govori u prilog tome, da je optika za svoj novac na određenoj razini.

Minusi su poznati: kromatska abreacija. Na povećanjima od ca 90-100x naviše već prilično smeta, vidljiva je na Mjesecu i na manjim povećanjima. Korisnik APO refraktora vjerojatno to nebi mogao tolerirati, ali mene to ne sekira jer si ovu cijev ni u kojem slučaju nisam zamislio kao planetarni i lunarni teleskop, jer on to jednostavno nije. Na 136x na Saturnu slika zaista nije baš sjajna i nisam uspjeo vidjeti Cassinijevu razdjelnicu. Premda je planet pri testu bio dosta nisko i treba probati ponovno slijedeće godine.

Opazio sam još nešto: sjalnije, zapravo već i srednje sijajne zvijezde, kao recimo Epsilon Lire, pokazuju izraziti plavičasti »halo« oko njih, koji se otkriva skrenutim, a nestaje direktnim pogledom . Veličina toga»haloa« je ovisna od povećanja: Pri najmanjem povećanju ga nema, pri srednjem je mali ili zanemariv, no pri većem povećanju (za ovaj teleskop) od ca 90x je halo oko zvijezde veći i prilično uočljiv. Efekt je vizualno isti kao da bi gledao zvijezdu kroz zamagljeno staklo. Nešto slično vidim i u reflektoru oko sijajnijih zvijezdi ali vizualno nije tako napadan i uočljiv kao u ovom teleskopu na tim većim povećanjima. Međutim, stvar me zapravo ne smet, jer ciljano u sijajnije zvijezde na većim povećanjima gledam samo kada razdvajam binarne zvijezde, a uostalom direktnim pogledom efekt jednostavno nestane. Tu bih zaključio što god da to je, ipak se nemože očekivati savršenu optiku pri velikom i brzom 120 mm akromatskom refraktoru. Za cijenu same cijevi 240 € je teleskop bomba.

Da se vratimo na vizualne vrhunce i poglede kojima je ova cijev zapravo najviše namjenjena:

  • NGC 7000 Sjeverna amerika + Pelican nebula: u ES30 + UHC, vidno polje više od 4°: pogled je neponovljiv. Pogotovo sa 2000 m nadmorske visine i kada je objekt blizu zenita. Konture i struktura jasni i kontrastni ko dan. Neponovljivo!
  • Istočni, srednji i zapadni Veil u istom vidnom polju (sa OIII filterom). Prema su istočni i zapadni pri rubovima vidnog polja, pogled ima svoju draž i nije nešto što se vidi svaki dan! Struktura u istočnom veilu je iznad svakog očekivanja za 12 cm objektiva! Srednji je bez strukture ali vidljiv. Zapadni Veil vrlo dobro pokaže »metlu«.
  • M23 na 20, 25 i 30x povećanjima: nikada nisam vidjeo ovaj otvoreni skup tako dobro i nikada nije bio tako lijep. Zvijezdice točkaste kao najsitniji ubodi igle.
  • M8 na ca 25x + UHC – nisam ni sanjao, da mali teleskop tako prekrasno i detaljno može pokazati ovu maglicu. I jednostavo obožavam otvoreni skup u ovoj maglici (naravno, skup je bolji bez filtera). Pogled na M8 mi se ovdje čini istim kao kada sam ovaj objekt za moje prve promatračke godine gledao  kroz 8”. No ovdje svakako ulogu igra i akumulirano iskustvo.
  • Kuglasti skupovi. Premda ne baš tip objekta za rich field teleskop, i kuglaste skupove s obzirom na veličinu aperture pokaže iznad očekivanja! Svi veći M skupovi su koje sam pogledao su razlučeni, premda do određene mjere – naravno da nema do apreture. M13 pokazuje krakove zvijezdi.
  • Apsolutno iznenađenje: uspjeo sam sa ovim teleskopom vidjeti NGC 6888 »Crescent« maglicu iz svojega dvorišta, koje je u žutoj ili žuto-narandžastoj zoni svijetlosnog zagađenja. Treba spomenuti da je to bilo slijedeću večer nakon one ljetne fronte koja je porušila sve pred sobom ali i prekrasno očistila nebo. Transprentnost dan nakon te oluje je bila fenomenalna. Maglicu sam uspjeo vidjeti kroz 20mm t5 nagler (30x) i OIII. Naravno tijekom promatranja nisam bio izložen nijednom direktnom svijetlu i imao sam crnu krpu preko glave. Ovaj objekt je vrlo zahtjevan, treba točno znati što očekivati i gdje tražiti. Nije naravno bilo neke strukture no identifikacija maglice je bila 100%. Za 120 mm promjera – ponovno iznad svih očekivanja.

Da sumiram: osobno moram reći da je nabava ovog teleskopčića za mene bila pun pogodak i savršeno se uklopila u moje potrebe uz ostalu opremu.  Naravno da neće i nemože zamijeniti 12”, koji će uvjek ići vani na ozbiljnija promatranja. No sa ovom cijevi ću jednostavno moći češće uživati u ovom hobiju (opsesiji? ). Teleskop ne zahtjeva hlađenje i može bilo kada ići van. Na AZ-4 se postavi jednako brzo kao Dobson. Relativno je malen. Određene objekte pokaže na bolji način od velikih teleskopa i otvara dodatnu dimenziju pri vizualnom promatranju. Premda je brzi akromat, je već bolji za cijepanje dvojnih zvijezdi od newton reflektora.

Uza sve prirođene nedostatke zbog samog dizajna cijevi, još uvjek se može eksperimentirati sa aperturnim maskama da se postigne malo brži akromat i eliminira jedan dio kromatske aberacije za recimo razumno promatranje mjeseca. Sigurno ću sada više gledati čak i mjesec kroz ovu cijev nego što bi vukao i hladio jednog 8” dobsona po zimi, kada je mjesec najviše na nebu. Ako netko traži cijev u ovom rangu i za svrhu, za koji je zamišnjen, je Startravel 120 best buy.

SkyWatcher AllView

AllviewNedavno sam na kratko imao priliku na kratko isprobati ovu alt-azimutalnu montažu. Motorizirane alt-az montaže nisu novost u astronomiji, ali u Skywatcheru su prepoznali rastući trend izrade timelapse video snimki od kojih mnogi prikazuju zvjezdano nebo. Statične snimke mogu biti kvalitetne, ali ukomponirane u video brzo će dosaditi – ova montaža omogućuje  panoramsko snimanje noćnog neba prilikom kojeg se kadar polako pomiče.

Montažu sam testirao samo jednom i to u vrlo nepovoljnim uvjetima – svjetlosno onečišćenje Zagreb i pun Mjesec onemogućili su snimanje impresivnog zvjezdanog neba, ali bilo je sasvim dovoljno za upoznati se sa osnovnim principom rada montaže. Stvar funkcionira vrlo jednostavno – fotoaparat treba staviti u “M” (manual) mod, namjestiti otvor blende, a vrijeme okidanja podesiti na “bulb”. Ostale postavke također trebaju biti unaprijed podešene i fiksirane – fokus namjestiti uz pomoć “live view” na nekoj sjajnoj zvijezdi, uz white balance na fiksnoj vrijednosti kako se boje ne bi mijenjale promjenom uvjeta ili kadriranja.

Ostalo se namješta na kontroleru montaže. Čak i bez uputstava uspio sam sve otkriti samostalno. Kabel na montaži treba prikopčati na aparat kako bi se mogla kontrolirati ekspozicija. Na montaži se određuje početni i završni položaj kamere te broj ekspozicija i njihovo trajanje. Između ekspozicija može se postaviti nekoliko sekundi pauze. I mog iskustva to ne bi trebalo biti više od 5, inače se već vidi pomak zvijezda.

Rezultat testiranja možete vidjeti na Youtube:

Nije baš bajno i čini se kao da se snimka giba samo ravno prema gore, međutim ima i lagani pomak u desno. Snimljeno je sa Canon 5D mkII aparatom, 17-40mm objektivom postavljenim na 28mm, f/5. ISO osjetljivost je bila na 800, a film se sastoji od 300 ekspozicija po 10 sekundi sa 2 sekunde pauze između svake. Montaža sama računa položaje između početnog i završnog, a radi na principu pomak-stop/okidanje-pomak, dakle ne miče se konstantno već miruje tijekom ekspozicije. Montaža se može koristiti i za dnevne timelapse i obične video snimke, ali i kao klasična astronomska montaža za manje teleskope. Primjetio sam da ju mnogi nerijetko koriste kao panoramsku glavu u kombinaciji sa tračnicama za cjelokupni 3D pomak.

Montaža je solidna, lako se postavlja i koristi. Video koji sam snimio možda djeulje prebrz, ali to je početnička greška. Uz malo prakse biti će lako odrediti količinu pomaka u kombinaciji sa brojem okidanja za neki estetski bolji rezultat. Iako montaža svoj posao dobro radi, nisam oduševljen cijenom koja je za naše prilike i svoju namjenu dosta visoka. Čini mi se da su u Skywatcheru trebali maknuti sve te dodatke koji se tiču astronomije (praćenje Sunca, Mjeseca, baze podataka za silne objekte) ili masivnost za nošenje većih instrumenata te se trebali orjentirati isključivo na jednostavne 2D pomake u okviru neke normalne opreme. Ovu montažu će vrlo mali broj korisnika koristiti kao primarnu za astronomska promatranja, a sa svojih 10 kila težine (bez tronošca!) i mogučnošću nošenja opreme svega do 4kg to baš i nije jako prijenosna opcija. Osim toga trenutno se montažom mogu kontrolirati samo Canon fotoaparati što je veliki minus.

Skywatcher Sky Panorama 23mm

Zahvaljujem Teleskop centru iz Zagreba na ustupanju okulara na testiranje.

Onaj tko nije imao puno posla s Nagler ili Ethos okularima iznenadit će se dimenzijama okulara. Kraj njega Hyperioni izgledaju kao igračke. Sam okular izgleda kao velika ručna bomba s 2“ cijevi na kraju. Ima lijepo zaobljeno tijelo što omogućava dobro hvatište unatoč dimenzijama. Posebno zgodno je to što je gumeno sjenilo za oko (eyecup) moguće podesiti po visini okretanjem prstena pri vrhu. Fleksibilno sjenilo omogućilo mi je da nađem položaj u kojem cijelo vidno polje mogu vidjeti odjedanput. O kvaliteti izrade okulara mogu reći samo najbolje. Ništa ne zvecka, gumirano tijelo super sjeda u ruke, a težina okulara nije prevelika da izbaci teleskop iz balansa (to zna biti problem kod dobsona). Jedina primjedba bi mogla ići na gornji poklopac okulara, koji je napravljen od relativno tanke gume i bojim se da bi se mogao istrošiti ili još gore, puknuti.

 

Pogled kroz okular je impresivan. Veliko vidno polje i prizore koje ono može obuhvatiti je stvarno impresivno. Imao sam prilike testirati okular na divnim prizorima poput maglice Lagune (M8) koja s OIII filterom izgleda fantastično. Samo malo sjevernije od nje maglica Trifid i M21 su činili odličnu kombinaciju maglice i otvorenog skupa. U Trifidu su se jasno vidjeli prorezi po kojima je dobila ima. Zvjezdani oblak M24 izgleda kao nepregledno more zvijezda koje je na nekim dijelovima gušće, na nekima rijeđe ili prošarano tamnim maglicama. M11 je jednako impresivan. Svi ti prizori ostavljaju čovjeka impresioniranim. Što je loše kod okulara? Nažalost, postoje neke optičke aberacije koje će pažljivom oku pokvariti prizor. Kao prvo, u f/5 teleskopu, cijelo vidno polje okulara nije oštro, već se pri vanjskoj trećini promjera vidnog polja vidi koma. Koliko je sad za tu komu kriv okular, a koliko brzo zrcalo teleskopa, ne mogu procjeniti. Pri rubovima ima i kromatske aberacije, žuto-plave, koja baš nagrđuje sliku kada se gledaju jako svjetli objekti (Mjesec). Treba primjetiti i lagani efekt “ring of fire” tj svjetlija slika uz rub vidnog polja, sličan efekt vidljiv i u Hyperion okularima. Ono što me još neugodno iznenadilo, posebice s obzirom da smo u 21. stoljeću i na cijenu okulara, je to što sam uočio unutrašnje refleksije. Naime, kod promatranja Mjeseca, kada se njega malo izbaci iz vidnog polja može se vidjeti njegova refleksija. Okular izvlači to što se takvi okulari ne koriste za promatranje Mjeseca i planeta. Moram napomenuti da refleksije nisam primjetio prilikom promatranja objekata dubokog svemira. Za objektivnu ocjenu oštrine okulara i ponašanja pri rubu trebalo bi ga testirati na f/8 teleskopu.

I kakva je konačna ocjena okulara? Ja bih ga kupio. Kada se umorim od promatranja malenih, veoma tamnih sivih fleka ovaj okular dođe kao naručen. Stavim ga u teleskop, po potrebi našarafim filter i krenem gledati svima poznate i drage objekte koji izgledaju odlično, posebno kada ih se smjesti u široko vidno polje što je kod 300mm teleskopa već rijetkost. Želite li M16 i M17 i u istom vidnom polju ovaj okular će vam to omogućiti. Ne želim ni zamisliti kako negdje Orionova maglica izgleda kroz OIII filter. Uf, uf! Pri takvom guštanju ovaj okular funkcionira odlično i sve one optičke deformacije čovjek ni ne primjeti. Oni kojima je guštanje visoko na listi prioriteta okular toplo preporučavam, a za one koji će tražiti optičke aberacije neka gledaju bolje, skuplje okulare.

Vedran Vrhovac