Više od 10 godina sam bio ponosni vlasnik GSO 12“ Dobsona, a onda je došla u obitelj prinova – novi, zapravo manje stari auto. Problem je što novi automobil ima četvora vrata i stražnji prtljažnik, iako velik, nije mogao smjestiti teleskop. I što mi je preostalo nego kupiti novi teleskop, manji, ali ne promjerom manji. Zato je odluka pala na nabavku SkyWatcherovog 12“ sklopivog dobsona. Kako sam oduvijek želio teleskop s praćenjem, odmah sam se rastegnuo do verzije teleskopa s GoTo sustavom.

Moram naglasiti kako sam u vrijeme kupovine bio sam zaposlenik Teleskop centra pa sam dobio značajan popust.

Slaganje, dojmovi

Teleskop je došao u dvije velike kutije, jednu s ivericom za podnožje a u drugoj je optička cijev. Cijelo sastavljanje teleskopa je potrajalo sat vremena, ponajviše zbog toga jer nisam imao ključ s račnom, već sam morao imbusom zavrtati vijke na nezgodnim mjestima. Tu sam sigurno izgubio 15 minuta vremena.

Kada sam teleskop sastavio, mogao sam vidjeti da se radi o pravoj zvjeri. Elektromotori i konstrukcijska rješenja učinila su ga 15 kg težim od GSO. To je ujedno i najveća zamjerka teleskopu, prekomjerna težina. Da se razumijemo, sve je solidno izrađeno, čini se robusno i nema vibracija osim ako ne „najašite“ na teleskop, ali vjerujem da se to moglo postići s kojom kilom manje. Ovako budite spremni na jačanje mišića ali ako imate problema s leđima, trebat će vam pomoć druge osobe ili potražite drugi teleskop. Moja leđa su tek 30 godina stara i za sad podnose torturu. Postolje je poprilično glomazno pa u automobil na stražnja vrata ulazi „na knap“.

Kada je sklopljen nije tako glomazan

U paketu uz teleskop dolazi 9×50 tražioc, usudio bih se reći da onaj GSO-ov ima mrvicu bolju kvalitetu slike, dva okulara, 25 i 10mm akromatski s 4 elementa. Uz to tu su i SynScan kontroler, strojni kabel s 12V auto utičnicom te kabel za spajanje kontrolera i računala. Kako nisam htio petljati previše s kablovima, za napajanje sam nabavio 12V 8Ah gel akumulator koji bez problema izdrži 10h rada.

Uz teleskop sam kupio sjenilo, koje se montira na „otvoreni“ dio cijevi tj šine. Moram priznati da je sjenilo jako loše kvalitete i morao sam ga dorađivati dodavanjem dodatne potpore, jer u protivnom ulazi u svjetlosni snop. Preskočite nabavku sjenila te probajte doma nešto iskemijati ili kupiti pravi proizvod poput Astrozapa.

Držač okulara na postolju je nespretno izveden. Uz teleskop dolazi držač za tri 1.25“ i jedan 2“ okular. Nažalost, držači baš ne vole okulare koji su široki jer su „rupe“ za okulare preblizu stjenkama postolja. Ovom problemu sam doskočio tako što okulare stavljam na okruglo podnožje teleskopa.

Na kraju, jedna velika zamjerka je „škrtost“ SkyWatchera. Naime, okulari koji su došli uz teleskop su isti oni koji dolaze uz jeftine refraktore koji koštaju manje od 1000 kn. Iznenadio me takav pristup, jer je razlika u cijeni teleskopa 15x. SkyWatcher je mogao barem ubaciti 28mm Apex okular, koji isporučuje s Maksutovom 150mm. Okular nije neka sreća, ali barem izgleda ozbiljnije od ove 1.25“ sirotinje.

Dobra investicija je nadogradnja fokusera s 1:10 prijenosom (mikrofokuserom)

Kako sve to radi

SynScan je dobro poznat kontroler pa ne treba previše pametovat oko njega. Nakon kolimiranja teleskopa, podešavanja tražioca pokrenete teleskop i slijedite upute na ekranu. Potrebno je upisati lokaciju, nadmorsku visinu, datum, vrijeme, odabrati ljetno ili zimsko računanje vremena i dočekat će vas izbornik za kalibraciju usmjerenja (alligment). Ja sam dosad uvijek koristio poravnavanje na dvije zvijezde (2 star alligment). Postupak je jednostavan, odabere prvu zvijezdu, centrirate je i pritom pazite da vam posljednje kretnje budu u smjeru desno i gore, kako bi smanjili utjecaj zazora. Potom odaberete drugu zvijezdu, po mogućnosti udaljenu 90° od prve i poravnate se na nju. Teleskop će vam tu olakšati posao jer će se sam usmjeriti u dio neba na kojem je druga zvijezda. Ponavljam, obavezno centriranje zvijezde završite s pokretima desno i gore. Ako ste sve odradili kako treba, kontroler će ispisati poruku „Alignment successful“. Sada možete koristiti GoTo.

GoTo je meni osobno spor i nedovoljno precizan. Da se razumijemo, u većini slučajeva će teleskop biti unutar pola stupnja od objekta, ali dok ga on nađe i centrira, sporo je to. Znalo je biti noći kada je sve bilo unutar 0.2°, a bilo je i kada je jedva lovio 0.5°, koje varijable utječu na točnost još nisam otkrio. Na svu sreću najtočniji je kada ima drugih ljudi okolo pa se ne brukam 😀
S vremenom sam se navikao na taj sporiji rad, ali opet, nedostaje mi ponekad jednostavan pokret rukom na GSO 12“, koji bi teleskop pomaknuo preko novog neba. Ovdje je potrebno pažnje pri promatranju, jer ako odabere neki objekt na drugom kraju neba teleskopu će trebati minuta da se preusmjeri, a ponekad neće krenuti do objekta ni najkraćim putem. Zato je dobro imati ideju što želite promatrati kako ne bi provodili veliki dio vremena gledajući teleskop kako se vozi. Inače me zbog toga GoTo živcira, ali na jednom promatranju mi se orosio tražioc i nije se više dao koristiti. Tada je GoTo zasjao u punom svjetlu. Uspješno je zamijenio tražioc jer sam uspio nastaviti promatranje dok na GSO jedina opcija bila pakiranje i odlazak kući.

 

Op, op, nije se mislilo previše kada je dizajniran ovaj nosač okulara.

Na kraju, tu je praćenje koje pruža GoTo. Nije savršeno, ali na 300x objekt u vidnom polju ostaje po par minuta, a ne 30-40 sekundi. Kao i GoTo, to praćenje ponekad radi bolje, ponekad lošije, ali je uvijek bilo znatno bolje s njim nego bez njega. Jedino gdje praćenje ne radi baš najbolje, ali ruku na srce tamo i obična dobson montaža na žgance ima problema, su regije oko zenita. Teleskop jednostavno poludi tu, ne zna jel bi vrtio po AZ ili ALT. Zato ne preporučam promatranje objekata u zenitu, već do nekih 75-80° visine nad horizontom.
Za mene su sve dodatne komplikacije koje sam si uveo opravdane zbog praćenja. Mogu lakše skicirati objekte, uočavam tamnije i finije detalje, ma milina. Tek sad shvaćam koliko sam konzervativan bio s povećanjima na GSO, gdje sam radi ugodnosti korištenja rijetko išao preko 200x. Sada se sve češće ulovim u situacijama da razmišljam „A kako bi ovo izgledalo na 400x?“. Veća povećanja kod nekih objekata otkrivaju skroz drugu dimenziju. Mislim da više neću kupovati teleskop za povećanja iznad 150x koji nema praćenja.

Nisam stručnjak za optiku no zadovoljan sam viđenim. Zrcala nemaju defekata, malo podignuti rub i to je to. Kada se teleskop kolimira i atmosfera surađuje, slika u okularu je detaljna i jasna. Neku večer sam bez problema na 300x razlučio zvijezdu Pi Aql, s razmakom komponenti od 1.4“. Mjesta među zvijezdama je bilo za ugurati još jedan par zvijezda. U galaksiji NGC 2903 uspio sam uočiti svjetlu kvrgu u spirali – NGC 2905. Neki kuglasti skupovi na 375x su bili razlučeni gotovo do središta, planetarne maglice otkrivaju sitne detalja itd… Optici se uistinu nema ništa prigovoriti. Za koju godinu ću zrcala odnesti kod gospodina Atille iz Veszprema, kako bi ih počastio s 97% reflektivnosti i do oka doveo koji foton više.

Zaključak

30cm teleskop je po meni zadnja dimenzija teleskopa za koji će čovjek pronaći volje na dnevnoj bazi za korištenje. On zahtjeva određenu dozu predanosti, ali u populaciji koja je spremna ostat bez prstiju na vrhu neke planine u mrakači mislim da predanosti ne nedostaje. Moćan je to instrument s tisućama objekata na raspolaganju i upitno je koliki udio njih ćete ih vidjeti u svojoj karijeri. Ja se trudim pa sam tek na 1250 od nekih 5000 raspoloživih. Za tu brojku mi je trebalo 10 godina promatranja.

Ako imate vremena, ako imate mjesta za propisno uskladiti teleskop i prilike za otići pod mračno nebo, teleskop ovog promjera je svakako preporuka, u GoTo verziji ili bez nje.

Prednosti

  • Velik promjer
  • Dobra optika
  • GoTo je pouzdan, već provjereni SynScan
  • Praćenje je velika pomoć pri promatranju
  • Sklopivost OTA-e
  • Dobro drži kolimaciju unatoč “sklapanju”

Mane

  • Velika težina
  • Loši okulari u paketu
  • Loš držač okulara
  • GoTo je spor u odnosu na iskusnog vizualca