Test 85mm zrcala

Jednom davno AD Infinitum imao je High Technology & Advanced Optics Department – HTAOD  (melodiozna kratica, odmah uđe u uho, ne?). Zapravo to sam izmislio ovaj čas. Bila je to ambiciozna grupa ljudi, malo manje ambicioznog naziva – ATM sekcija.

Bili su to Domjan, Lovro, Luka, Marko, Mirko i moja malenkost, kojima su se pridružili i Darko S. i negdje u bespućima Zagorja izgubljeni – Miljac. Odlučili smo naučiti brusiti astro zrcala promjera 120mm. Tih smo dana, na mom faksu organizirali malu optičku radionicu.
Ahh, to su bila vremena… Sjajno smo krenuli, brusilo se sve u 16, stakla su dobila željeni oblik, ali nikad ih, na žalost, nismo dovršili.  Ipak, “nikad” je previše definitivna riječ. Zato: JOŠ ih nismo dovršili. (Dečki, materijal je i dalje kod mene 🙂 )

I tu negdje se smjestila i ova ATM pričica.

Zapravo, haj’mo od kraja prema početku:

Sklepao sam Newtonov reflektor. “Teleskop” je designerski i jako HiTech. Ozbiljno! Imam ja i sliku! Trussevi su od čistog aluminija, nabavljenog za sasvim druge stvari.  Prstenasta “kućišta” za primarno zrcalo i fokuser su od PVCa, dijagonalno stoji na plutenom čepu i komadu bakrene žice. Frankenstein…

newt_iznutra

 

Lens cell je napravljen  od MDFa i šperploče.

mirror_cell

 

Sve je presvučeno crnom tkaninom, koja je u mojim “balkonskim” uvjetima neizostavna. Uglavnom, čudo je da je uopće pokazao sliku. Svi  elementi osim zrcala biti će  zamijenjeni “pravim” verzijama, a umjesto presvlake, sve će biti “umotano” u –  a što drugo nego sivu PVC kanalku.

omotac

U nešto ozbiljnijem tonu: ovo je samo test platforma za ispitivanje zrcala i biti će uskoro demontirana.

Projekt je, iskreno, nastao slučajno, prije par godina, kad sam si utuvio u glavu da mogu napraviti Maksutov-Gregorian malog promjera.

Ispalo je da je to toliko osjetljiva konstrukcija, potpuno netolerantna prema i najmanjim greškama u zakrivljenosti optičkih ploha, da nema smisla nastaviti s izradom optike, čiju sam prvu plohu izbrusio oko 0.5mm preduboko.

Izračun je pokazao da ne postoje 3 sferne plohe koje će se sa tom, četvrtom, već izbrušenom, složiti u optički instrument koji sam počeo raditi. Stoga sam stakla prenamijenio i započeo s mini-newtonom. U jednom trenutku su, međutim, svi moji ATM radovi  stali i godinama nisam ni pipnuo stakla.

Nedavno sam se ipak trgnuo – fali mi to “peglanje i glancanje” – i zaključio da mi treba malo vježbe prije nego što dovršim veće “špigle” (neki su djelomično ispolirani, neki su posve ispolirani ali sferni – sve u svemu, nastavim li sadašnjim tempom gotovi su sredinom jeseni 2084). Zato, rekoh sam sebi, idem prvo dovršiti 85mm f/10.

Svi oni koji su to već prošli (ja zapravo jesam, već sam imao gotov 120mm flexed newtonian i i zrcalo 150mm f/11 – oba su prebrušena na drukčije žarišne duljine), znaju da gornja tvrdnja nema previše smisla. Tako mala zrcala (a 85mm je malo) ponašaju se pri izradi sasvim drukčije od srednjih i velikih. To sa vježbom je, zato, samo djelomično istina. Više se radi o “zagrijavanju” za veće zahvate.

Poliranje ovog 85mm ogledalca je bilo do pola gotovo još prije par godina, pa sam samo nastavio tamo gdje sam stao. Ploha je nakon poliranja bila prilično zonski deformirana – jako dignuti rub i središnja zona, a nesretne grudice cerij oksida nagomilane na kristalima kalofonija iz matrice su napravile nekoliko ultratankih ogrebotina (tzv. “sleekova”). Bez obzira na to, odlučio sam hrabro krenuti dalje …

I gotovo je. Prije pretposljednje runde korekcija, stavio sam zrcalo sa dignutim rubom u “lažni” teleskop i opalio jednu sliku kroz okular – za uspomenu i dugo sjećanje.

Molim, imajte na umu da je
– slika rezultat fotografiranja iz ruke,
– napravljena najjeftinijim Canon Powershotom,
– sve to na sklepanoj strukturi koja služi samo za testiranje, čiji elementi su spojeni – ni manje ni više nego “duct-tapeom” (?!),
– slikano “okularnom projekcijom”,
– preko diagonalnog zrcala izvučenog iz fotokopirke, koje je vjerojatno lagano svinuto.
– zrcalo još nije bilo sasvim korigirano (deformacije puno blaže nego na početku, ali prisutne) i nema aluminija na sebi
– kolimacija nije sjajna

Kao što rekoh, čudo da je dalo sliku.
Ali je… I mogla je biti i gora.

Zrcalo će ostati sferno (na tako malom promjeru, pri f/10 parabolizacija em nema smisla jer je razlika parabole i sfere mala, em je vjerojatnost da ću upropastiti dosadašnji trud i završiti na nekoj deformiranoj hiperboli ili torusu, prilično velika).

A ovo je spomenuta snimka:

m1_2

“Nije puno, al čovjeka veseli”

Kad bude gotov ostatak teleskopa, dodati ću opis konstrukcije.

Možda i fotka bude bolja…

 

Ino

ORION UK OD 300 S De luxe

Teleskop nije stigao danas, naravno, vidio je on već dva velika PGSP-a, ali – kako sam mu nedavno očistio (oprao) primarno ogledalo, a jučer ga donio od Zlatka koji je podesio vijke u ćeliji primarnog ogledala – teleskop je sada kao nov, pa je nekako i vrijeme da ga predstavim.

Teleskop je engleski Orion, promjera primarnog ogledala 300 mm. “S” znači da se radi o kratkoj verziji od 1200 mm (postoji i L verzija, fokusa 1600 mm), a “de luxe” da je optika poboljšana.

Cijev je dužine 1115 mm, bijele boje, svega malo šira od promjera ogledala, iznutra vrlo dobro zaštićena hrapavom crnom bojom protiv odbljeska. Montaža je od drva, teška 15 kg, a koluti su veliki, promjera 30 cm pa cijev odlično leži i drži položaj u kom je god smjeru postavio. Fokuser je Crayford 2″ s 1,25″ adapterom, a kako bi se dobila fokusna dužina kod optičke (ne-fotografske) upotrebe potrebno je koristiti prsten od 40 mm.

Kod kupnje sam imao više izbora: oko toga da će teleskop biti dobson nisam imao dileme. Htio sam što veći promjer a tu su onda počeli problemi – sve su cijevi s velikim ogledalima bile preteške za moje mogućnosti. Orion (u.k.) je jedini nudio veliki otvor uz prihvatljivu težinu. To “prihvatljivo” je ljepše izgledalo na reklami nego u stvarnosti. Cijev se naime reklamirala kao samo 12,5 kg teška. Reklama je bila nešto starija – pa je cijev umjesto s 12,5 kg došla do mene sa 16 kg težine. Istina, kasnije sam čitao da je težina cijevi povećana na zahtjev kupaca jer se kod te ultra lake događalo da se cijev savijala pa se morao smišljati što učiniti: dodavati treći prsten i širu šinu, prilagođenu metalnu podlošku ili neko treće rješenje. Orion je sam to riješio i cijevi su danas težine 16 kg.

Danas se taj teleskop nudi s montažom od jakog aluminija ali ova drvena je oku ugodnija (vjerujem da je i aluminijska, s aluminijskim kolutima, podjednako stabilna).

Tražilo je 8×50 a uzeo sam varijantu s 90º pogledom jer mi tako i okular tražila i glavni okular gledaju u istom smjeru. Kod traženja objekata je to dobro jer teleskop pomičem onako kako vidim u tražilu, jedino se poslije kod gledanja objekta trebam prebaciti na obrnutu sliku – ali to je samo stvar navike.

Ispod postolja dao sam ugraditi manje kotače i tako teleskop dovezem do auta (jer bi mi ga bilo nemoguće samom nositi). Na svakom rubu postolja ugradio sam veći inbus vijak – tako da kod gledanja podignem montažu za koji milimetar da kotači ostanu u zraku pa to povećava stabilnost.

Optika je kod Oriona uk vrhunska – u ovoj de luxe varijanti je s lambdom 1/6 (razlika s ¼ do 1/6 košta nekih 400 ). Odraz svjetla je čak 97%. Praktično to npr. znači da Jupiter bez filtra teško mogu gledati. Razlučivanje je s druge strane stvarno dobro, pa u M42 na 240x povećanja uz zvijezde trapeza vidim i petu zvijezdu.Naći odgovarajući teleskope je vrlo teško i vrlo individualno: treba posložiti više faktora – želje, ciljeve, cijenu, težinu i veličinu teleskopa. Sada i za sada sam zadovoljan.

Orion 6″ astrofoto newtonian

Od sada ne trebate izdvojiti velike novce za kvalitetnu astrofotografiju! Orion je na tržište izbacio 6″ (150mm) reflektor sa vrlo povoljnom cijenom kao konkurenciju popularnim 80mm ED refraktorima za astrofotografiju. takav promjer ima znatno veću moć razlučivanja od malih refraktora, a sa relativnom otvorom objektiva od f/5 znači da neće trebati raditi jako dugačke ekspozicije kako bi usnimili željeni objekt. Pitanje je samo koliko je izražena koma na rubovima vidnog polja.

U Orionu tvrde da teleskop može osvijetliti cijeli čip popularnih DSRL fotoaparata koji se koriste za astofotografiju (kao npr. Canon 350D i drugi). U tome mu pomaže 2″ Crayford fokuser koji ima mogućnost finog podešavanja fokusa. Također, tubus je kod sekundarnog zrcala nešto dulji kako bi se spriječile eventualno bliještanje okolne rasvjete i svjetosnog onečišćenja.

Cijena optičke cijevi je nedavno smanjena na svega 300 USD, što je vrlo povoljno za astrofotografiju čak i ako na to treba dodati ekvatorijalnu montažu. Promjer od 6″ će također osigurati dovoljno svjetlosti za kvalitetna vizualna promatranja.

Osim 6″ newtoniana, Orion u ponudi ima i 4.5″ verziju za svega 110 USD, međutim astrofotografija je ograničena na čipove malih dimenzija.

Celestron 250/1200 reflektor

Subject: Re: Celestron 250/1200
From: Marino Tumpic < marino.tumpic@nospam.hr>
Newsgroups: hr.sci.astronomija

ej 🙂
a sve si mislim kako cu naci vremena pa nesto smisleno napisati al nekako vrijeme bjezi ovih zadnjih mjeseci…:(

evo ukratko

teleskop dolazi u impozantnim kutijama ;), taman kada sve preslozis u kutije stane u fiat tipo kada se poloze zadnji sicevi tripod je celicni i cvrst, jako cvrst, montaza je kompaktna i potpuno zatvorena, nema rucica za pomicanje teleskopa, konektori i prekidaci su slozeni na milimetar..sve skupa djeluje i je jako kompaktno teleskop je savrseno kolimiran, nosaci spidera su jako tanki ali je samo sekundarno povecih dimenzija no to je zbog f=4.7 fokuser je precizan, prihvaca standardne okulare a u kompletu dolazi adapter za 2″ okulare,i tu dolazi zamjerka celestronu – na okulare, 10 i 20mm okulari Plosll su isti oni koji se dobiju i sa 114/900, i zlatko se slozio kako su tu ipak trebali biti kakovi okulari metalnog kucista jer ovi plastici zaista djeluju neuvjerljivo iako svj posao obavljaju korektno za njih trazioc 9×59 je zakon..

petnaestak minuta traje postavljanje teleskopa, kao i njegovo rastavljanje

nakon postavljanja teleskopa i njegova balansiranja prava je igra raditi sa njime, ima se osjecaj kao da je covjek rodjen sa njime..montaza se ne trese, teleskop se pomice tocno onoliko koliko ga se pomakne i ostaje o toj poziciji i pravi je gust tako raditi i pronalaziti objekte… dokaz koliko je rad sa telekopom gust i pjesma mozda je najbolje dao upravo andreja na ovogodisnjem mm…andreja je dosao sa svojim 90/910 i namjeravao se natjecati sa njime…kako smo celestrona dofurali na mm u namjeri da ga se isproba i vidi pala je ideja da se andreja natjece sa njime, bio je to prvi radni dan teleskopa i prvi puta da je andreja sa njime radio observing – zajedno su pobijedili na mm!

auv ekipa. zlatko i ja smo provirili kroz teleskop tjedan dana prije mm kada ga je zlatko donio, bilo je neko sugavo vrijeme i slika nije bila ocaravajuca, ali vec sutradan nisam mogao odoljeti i ispred svoje kuce sam ga namontirao i pod svjetlom javne rasvjete gustao u filamentima m42 koji su se protezali tako daleko da sam nazvao zlatka u neke kasne vecernje sate kako bi podijelio svoje odusevljenje…

na mm sam uspio pogledati m81 i 82 sa njime – ocaravajuce…teleskop ima tako puno svjetla da su galaksije bile kao nacrtane na slikicama iz casopisa!

elektricne komande smo samo jednom isprobali i to po danu, rade;)…nije se stiglo vise…teleskop (u auv je njegov radni naziv ROBOT) je sada u puli kod cvitka i lucijana i oni ce kako ga budu koristili i radili sa njime vjerojatno postati kakove impresije..ima puno planova za njega, jedan od njih je i njegovo koristenje i primjena u prakticnim radovima a sto ce biti jedna od radionica na ovogodisnjem cLARKe (ljetne radionice za srednjoskolce) a kasnije ce ga se stacionirati na zvjezdarnici

blic zakljucci;

teleskop je prva liga i vrijedi ga uzeti tripod je jako jako cvrst i bez beda nosi sve sto mu se nakalemi montaza je ok, motori se vrte;) slika kroz teleskop je ok, na krajevima vidnog polja zvijezde postaju crtice, ali to ionako ocekujemo od takvog f broja

kako se ponasa pracenje i trazenje objekata neznam…bude za koji dan report cvitka i lucijana..

vidio sam na mm jedan celestron newt 150mm na eq3 (?) covjeka iz knina (djuro?) i kada sada gledam cijene ovaj cen250cam je opravdao lovu

dobije se jako veliki teleskop na ok montazi i tripodu, kada se isproba i elektronika tada ce se moci reci jos pokoja ocjena i donjeti konacan zakljucak…onako odokativno sto se vidjelo po danu motorici se u svim brzinama vrte bez zastoja trzanja i slicno..e sada nemogu reci koliko je to precizno, koliko podesno za duze ekspozicije, je li moguce sa teleskopom samo uz pomoc elektronike ispreskakati preko primjerice desetak ili pedesetak objekata a da on i dalje uspije zadrzati sve njih (pojedinacno) u centru vidnog polja (uz minimalne korekcije koje su potrebne i na meade 16 lx200 koji je jako jako skuplji)..to tek treba vidjeti…

teleskop je inace dijelom kupljen kao skolski a dijelom kao auv inventar..za prvi dojam djeluje markantno i daje dojam laiku da ce kroz njega zaista “nesto” vidjeti 🙂

inace tezina teleskopa i nosivost montaze je na “papirnatoj” granici…no dobro izbalansirani sklop ni na koji nacin ne odaje dojam da bi mu bilo imalo tesko sa ovakvim setupom…zasgurno bi sve bilo puno lakse kada bi ova montaza sluzila kao pogon znatno manjeg teleskopa, ali ovdje se je gledalo kako kupiti najvise a potrositi najmanje i mislim da je ovo jako dobar kompromis

inace, evo da i sada iskoristim priliku pa da se opet zahvalim i zlatku i miljenku i vidu ili borisu, na savjetima i beskrajnim razgovorima sto da se za taj novac nabavi…
iako je primarna ideja bila meade etx125 koji bi uz allsky bio osnov minijaturne robot zvjezdarnice na kraju je za Manje novaca nabavljen teleskop koji nije za prenasanje svake veceri i koji pomalo trazi stalno mjesto boravka..mi smo jako zadovoljni ovom nabavkom

eto nadam se da ovaj report moze bar malo pomoci.. ptice cvrkucu u mom vrtu, kroz otvoreni prozor ulazi miris rascvjetanih vocki i proljeca..t-lopovi mi jos nisu stavili adsl i bezicni internet..i vrijeme je da se ide spavati 🙂

m

GSO 300C Dobson

Ovaj teleskop sam kupio zbog teleskopske groznice od koje boluju svi astronomi. Simptomi te groznice su kupovanje sve većih i skupljih teleskopa u želji da se vide sve tamnije i tamnije stvari. Ja joj se nisam uspjeo oduprijeti i nakon 2 godine rada s 200 mm, kupio sam 300 mm Dobson. Teleskop je naručen preko gospodina Zlatka iz Optimusa.

Tehnikalije

Teleskop je došao mjesec i pol nakon narudžbe. Kada je kombi City Expressa došao na moju kapiju, nisam vjerovao koliko sam sretan. Kombi je nakon pet minuta otišao, a iza njega su ostale dvije velike kutije. Otvorio sam prvu, veću i dužu. U njoj se, u stiropornim ležajevima, nalazila optička cijev teleskopa. Spram 200 mm F6 teleskopa, ova cijev je ogromna. Nije puno duža, možda 30cm, ali je zato dvostruko šira. U stiroporu su se još nalazili okular i finderscope.

U drugoj kutiji nalazile su se šperploče koje se trebaju sastaviti u bazu teleskopa.

Posao sastavljanja je trajao je cca 1.5h. Kada sam teleskop složio tek sam onda uvidio njegove dimenzije. Stara Betsy, 200mm F6 Dob, činila se smiješno malom kraj ove mrcine.

Fokuser koji je došao uz teleskop je 2“ Cryford s 1.25“ adapterom. Kretnje fokusera su fine, precizne i lako se mogu podesiti prema potrebama i navikama proamtrača. Fokuser okulare pridržava pomoću metalnog prstena koji se steže okretanjem vijka.

Finderscope je 8×50 s nitnim križem. U odnosu na 6×30, ovaj finder je predivan i užitak ga je koristiti. Slika u njemu je kvalitetna, svijetla i nisam primjetio optičke defekte. Jedino se vidi kromatska aberacija oko sjajnijih zvijezda i planeta.

Kraj primarnog zrcala nalazi se 80 mm ventilator koji se hrani AA baterijama. To čudo još nisam koristio.

Montaža teleskopa je klasična Dobson montaža. Balans je dobar i na njega paze dvije spiralne opruge. Primijetio sam da je teleskop van balansa kada se na njemu nalazi finder i poklopac cijevi. Uz teleskop sam naručio i rollenlager za lakše pomicanje u azimutnu. Moram dodati da je montaža ipak malo prelagana i premala za 300 mm Dob. Prilikom fokusiranja osjete se manje vibrijacije kojih kod Betsy nema.

Što se tiče gabarita teleskopa stvar je poprilično jednostavna. Teleskop je velik i težak. Spretnošću i snalažljivošću, uspio sam ga utrpati u Hyundai Accent. Problem je nakon toga što u auto stanemo samo teleskop i ja.

Teleskop je prevelik za prenošenje u komadu. Zato ga ja uvijek nosim odvojeno. Prvo cijev položim u stiroporne ležajeve, a potom bazu preselim na željeno mjesto. Nakon toga cijev namontiram na bazu i teleskop je spreman za uporabu. Nakon malo vježbanja, te operacije mogu izvesti za 3 minute.

Kolimiranje je lagano i brzo. Pristojna kolimacija može se postići u roku par minuta. Nosač primarnog zrcala ima tri vijka s oprugama za mijenjanje nagiba zrcala i tri vijka kojima se sprječava promjena nagiba.

Performanse

Pod nebom, 300 mm zrcalo rastura. Teleskop ima 1500 mm fokusa pa je lako postići velika povećanja. Kada seeing dopusti, a teleskop je ohlađen, prizori u okularu su fantastični. Ono što je specijalnost ovog teleskopa su kuglasti skupovi. Na Petrovoj gori M13 se pretvara u roj od nekoliko stotina zvjezdica. Ruke koje se pružaju iz jezgre skupa lako se uočavaju. Izgled kuglastih skupova je bolji nego na fotografijama. Galaksije su također genijalne. M51 pokazuje jasnu spiralnu strukturu s dva kraka. Susjedna NGC 5195 ima jasan oblik pješčanog sata. Galaksije izgledaju kao na crno bijelim fotografijama. M104 jasno pokazuje crnu prugu uz obod, M101 spiralnu strukturu s nekoliko krakova a M33 osim spirala i naznake pojedinih H II regija. Detalji koje pokazuje M42 natjerati će vas da zaslinite okular. Nisam našao fotografiju koja može nadmašiti ljepotu pogleda kroz tako veliki teleskop.

Teleskop nisam koristio na planetima pa ne mogu govoriti o tome kako izgledaju u okularu.

S teleskopom većinom koristim Hyperion 17 i 13 mm fokusa (zapravo 10.5 mm s redukcijom). Slika u njima je kontrastna i oštra gotovo do rubova. Teleskop najbolje radi na povećanjima od cca 100 do 200x. Ja uglavnom najviše koristim 143x.

Zaključak

ZA:

svjetlosna moć, rezolucija, cijena, jednostavnost uporabe, fokuser i finder

PROTIV:

klimavija montaža, poželjeti ćete 400 mm teleskop

Za prave promatrače ovaj teleskop je obavezan instrument. Njegova cijena od 6,000 kn je povoljna a ulaganje je i više nego opravdano. Šteta je jedino što teleskop ne mogu iskoristiti s punim potencijalom. Kod mene u Novo Čiču, nebo je pristojno ali i bolje od toga. Ljeti se vide sjajniji dijelovi Mliječne staze, a tamniji se naziru. Na Petrovu goru imam priliku otići jednom u dva mjeseca i kroz teleskop se tada vidi dvostruko više. Kada promatrama od doma, M13 se sastoji od cca 60 sjajnijih zvijezda, na Petrovoj gori taj broj raste na oko 120 – 150 (nisam stigao prebrojati, previše ih je). U svakom slučaju, iskunim promatračima preporučam ovaj teleskop.