The Night Sky Observer’s Guide

Vodič je namijenjen prije svega ljubiteljima deep-sky objekata. Dolazi u dvije knjige velikog formata, u tvrdom uvezu. Ukupno ima oko 930 stranica. Sjeverno nebo prikazuje po zviježđima tako da u prvoj knjizi daje zviježđa za jesen i zimu a u drugoj za proljeće i ljeto (Nedavno je izašla i treća knjiga, ali kako obrađuje južno nebo nije za nas interesantna).

Vodič sam pronašao tražeći neku knjigu s opisima objekata. Program sky chart na kojem mogu vidjeti gdje mi je što u koje vrijeme, postaviti krug tražila, povećavati sliku ili je smanjiti po želji više je nego dovoljan za amatera, ali me smetalo što kod promatranja vidim dosta toga pored ciljanog objekta a htio sam znati i što to sve vidim.

Kad sam u tražilici upisao naslov našao sam kratak opis knjiga i jedno zviježđe u pdf formatu – jedno mi je odmah postalo jasno – ako se zviježđu Kameleopardis (bez “zvijezda”, ni jedan em objekt) može posvetiti 14 velikih stranica – onda je to nešto posebno. I je.

Autori George Kepple i Glen Sanner kažu da su kad su počeli s pisanjem to učinili zato što su uočili da sve veće i veće promjere amaterskih teleskopa ni približno ne slijede i atlasi i vodiči koji bi opisali sve ono što se danas može vidjeti.

Samo radi opće slike o opsežnosti: vodič opisuje 2.104 dvojne zvijezde, 433 promjenjive, 2.030 galaksije … ima 446 fotografija, 827 crteža (okulara).

Svako zviježđe počinje kratkim opisom, pa pregledom najvažnijih objekata kao i objekata koji se mogu vidjeti dalekozorom.  Zatim se daje karta tog zviježđa s granicama, na cijeloj stranici, pa na slijedećoj tabele promjenjivih pa dvojnih zvijezda. Potom autori idu opisima i to tako da za svaki objekt navedu poziciju, veličinu i magnitudu kao i ocjenu općeg dojma, od 1 do 5 zvjezdica, sve u naslovu, pa opise počevši gledano bez optike kad je to moguće vidjeti, pa dalekozorom ako se tako vidi, pa teleskopima od 4-6, 8-10, 12-14 i 16-18 inča, već prema vidljivosti objekta, ne svaki objekt sa svim teleskopima, nego s onima s kojima se očekuje da će se objekt gledati i vidjeti. Svako zviježđe ima i više detaljnih karata. Fotografije su sve crno-bijele (što je fer jer astronomski ne-fotografi uglavnom tako i vide objekte), a najviše ih je snimio Martin Germano.

Vodič je uz autore imao i mnoge suradnike, koji su svi navedeni i fotografirani uz teleskope kojima su osmatrali i zapisivali, fotografirali ili skicirali.

Uglavnom, odlično uloženih 69.90 $ plus poštarina. Knjige su za 20 dana bez problema stigle od izdavača Willmann-Bell (njih naglašavam jer ih drugi nisu imali ili su imali samo jednu ili su bile tri puta skuplje…).

Za svakog amatera koji bi želio točno znati što će vidjeti svojim teleskopom, ili bi pogledao i poneke jedva vidljive dvojne i imao želju znati kako se zovu ovaj vodič je nezamjenjiv.

Deep Sky Companions: The Messier Objects

naslov: Deep Sky Companions: The Messier Objects
autor: Stephen James O’Meara
opis: 306 strana, tvrdi uvez, crno – bijelo, na engleskom, cijena: 35$

U 18. stoljeću veliki se francuski astronom Charles Messier često bunio promatrajući nebo u potrazi za novim kometima. Naime već poznati nebeski objekti vizualno izgledaju vrlo slično kometu, naročito kroz opremu toga vremena. Kako bi svaki puta znao točno što promatra Messier je sastavio katalog koji se , u modernoj verziji, sastoji od 110 objekata. Ovi su objekti većinom najsvjetliji i najljepši na nebeskom svodu dostupni amateru na sjevernoj polutci. Članovi su svih vrsta duboko svemirskih objekata: galaksija, maglica, otvorenih i kuglastih skupova, ostataka supernova pa čak i dvojnih zvijezda i običnih asterizama (kako je katalog trebao sadržavati samo objekte dubokog svemira dvojna zvijezda i asterizam prisutni su zabunom). O’Meara je objekte odlučio promatrati kroz vrlo kvalitetni 4″(100mm) Televue Genesis refraktor sa velike visine na Hawaima. Uz ovakve uvjete, ali i veliko iskustvo, navedeni detalji nisu ono što bismo ocekivali od tako malog objektiva već prije pokazuju što bi prosjecan amater mogao vidjeti sa teleskopom promjera 8″-10″(200mm-250mm)!

Knjiga počinje uvodnim poglavljima o povijesti Messierovog kataloga, tehnikama promatranja (starhopping, averted vision…) i vrstama objekata a završava kratkim opisima još 20 spektakularnih objekata koji nisu dio kataloga. Glavni adut knjige je opsežno poglavlje koje opisuje svaki objekt posebno. Uz informacije kao što su veličina, magnituda, zviježde i sl. tu je i crno – bijela fotografija, karta neba za okolicu objekta, originalan Messierov opis i onaj iz NGC kataloga, O’Mearin tekst (ovisno o važnosti objekta 1-4 strane) i vjerojatno, uz sam tekst i najzanimljivija karakteristika – skica. Upravo je skica amateru vrlo korisna jer pokazuje kako objekt stvarno izgleda vizualno kroz teleskop. Kao što je vec napomenuto nemojte očekivati kako možete vidjeti sve nacrtane detalje uz sličnu opremu već neka vam skica posluži kao svojevrsna karta i pomagalo pri uočavanju teže uočljivih detalja. Uz ovakvu skicu i teži detalji uz malo truda postaju uočljivi. O’Mearin tekst je vrlo zanimljiv i koristan jer uz standardne karakteristike i crtice iz povijesti iznosi i one manje poznate te vas upućuje na promatranje brojnih manje poznatih detalja objekta. Karta za pronalaženje objekta je malo premala i nedovoljno detaljna za neke teže objekte, ali ipak korisna za promatrača bez go-to teleskopa.

Knjiga je tvrdoukoričena sa 306 crno-bijelih stranica. Tiskana je na sjajnom papiru što je vrlo korisno za one večeri kada rosa počinje nagrizati druge knjige. Ne sviđa vam se da su fotografije crno bijele? Gledajući samo prekrasne Hubbleove fotografije gubi se smisao za ono što amater stvarno može vidjeti. A kako je knjiga posvećena isključivo vizualnom promatraču koji skoro nikada kroz teleskop ne vidi boje, crno bijele fotografije postaju vrlo korisne.

Preporučio bi ovu knjigu svakome tko želi vidjeti Messierove objekte kroz svoj teleskop (većina je isto tako vidljiva i kroz dobar dalekozor) a posebno onima koji ih žele malo temeljitije promatrati. Zanimljiva je za čitanje, no najbolja je za vrijeme mračne noći uz teleskop obasjana crvenim svjetlom baterije. Pogodna je za početnika koji još nikada nije vidio Andromedinu galaksiju, ali i za naprednog promatrača koji proždire galaksije 14. magnitude za doručak, no želi vidjeti stare prijatelje u novom svjetlu. Mislim da bi ovu knjigu stvarno trebao imati svaki amater ne samo zato što je vrlo informativna nego i zato što ćete uočiti da je i jedna od najčešće korištenih. Na ljestvici od 1 do 10 “Deep Sky Companions: The Messier Objects” zaslužila je iznimnih 10!

ocjena:10/10