William Optics Gran Turismo 81mm

Iz William Opticsa u prodaju uskoro stiže novi apokromaski refraktor – Gran Turismo! Objektiv je promjera 81mm od tri elemenata od kojih je jedan od FPL-53 stakla, što garantira odličnu korekciju boja, pa kromatske aberacije praktički nema. Gran Turismo je namijenjen astrofotografima – na fokuseru ima digitalni displej koji u dvije decimale pokazuje položaj fokusa. 2.5″ Crayford fokuser se može retirati za 360° te ima 1:10 redukciju brzine fokusiranja. Fokuser ima i termometar pa se fokus može svaki puta ponovo precizno namjestiti u jednakim uvjetima.

Teleskop je atraktivno dizajna, sa tamno crvenim obrubima. Žarišna duljina mu je 478mm što rezultira brzim f/5.9 odnosom, idealnim za astrofotografiju. Težine 3kg i duljine 340mm idealan je za putovanja, a uz teleskop se dobije i vrlo praktičan ruksak koji je čak vodootporan. Ostaje samo pitanje vinjetiranja i oštrine na rubovima vidnog polja, tj. da li je teleskopu potreban korektor. U svakom slučaju, uz cijenu od 929 USD, William Optics ima vrlo zanimljiv novi instrument za astrofotografe!

William Optics 110 FLT APO

Nakon moje recenzije CGE montaže, red je da napišem nešto i o novom teleskopu.

Nakon puno proučavanja raznih teleskopa po netu, recenzija i karakteristika, odlučio sam uzeti APO refraktor, dizajniran za astrofotografiju. S obzirom da mi je naravno bitna i cijena, izbor je pao na William Optics 110 FLT APO. U užem izboru su mi bili Takahashi TSA 102 i  TMB 105/650. Odlučio sam se za WO zato jer je bio nešto jeftiniji, ima 4″ fokuser i flattener specijalno dizajniran za njega. S obzirom da je objektiv dizajnirao TMB, pretpostavljam da su optički vrlo slični. Takahashi je malo bolje korigiran optički, ali je manjeg promjera, sporiji i ne tako dobro prilagođen za astrofotografiju.

Teleskop je stigao zajedno sa montažom, tako da sam mogao sve zajedno složiti. Došao je u kutiji , u lijepom srebrno-crnom koferu, u tvrdoj crnoj spužvi, profiliranoj prema teleskopu. Zajedno je isporučen sa masivnim prstenovima za montažu.

Prvi dojam je prekrasna , moderna izrada teleskopa, krem bijele boje, sa strukturom površine sličnom kao na objektivima za fotoaparate (barem Canonovim). Fokuser je ogroman, čvrst i fino klizi kad se izvlači.Ima i 1:10 gumb za fino fokusiranje i to stvarno radi odlično,  za vizaulno i astrofoto upotrebu.

Integrirani dew shield uz lagano-fini klik sjeda u izvučeni ili uvučeni položaj. Uvučen je dosta kompaktan, tako da ni sam kofer nije prevelik, a kad se izvuče, teleskop izgleda još impresivnije, pogotovo na CGE montaži.

Uz njega sam naručio i veliki flattener , koji je TMB dizajnirao za FLT teleskope. Flattener je ogroman i masivan, namijenjen za astrofotografiju i na srednji format. Uz njega sam dobio adapter za T-ring i za CCD kamere. Impresivo izgleda, a i košta 🙂

Kad se namontira na fokuser i na njega aparat, sve skupa dobije na težini skoro 2 kg, tako da sam morao pritegnuti fokuser da se ne izvlači od težine. Što se tiče korekcije slike s flattenerom , stvarno su zvijezde oštre do samog ruba, samo je uvjet da je fokus savršen.

M 20/Triffid nebula – Canon EOS 300D

Sa astrofoto mogućnostima teleskopa sam stvarno zadovoljan. Vrlo daje lijepu i kontrastnu sliku s oštrim zvijezdana do samog ruba. Fokuser je odličan, može se rotirati cijeli, tako da rotira i tražilac, što je zgodno kod uvrnutih položaja teleskopa  ili samo zadnji dio kada trebamo zakrenuti samo aparat. Postoji i šaraf kojim dodatno zakočimo fokus.Jedina stvar na koju imam primjedbu je ta da se u flattener nemože nikako montirati 2″ filter, tako da uvijek moram snimati bez . Postoje nekakvi novi filteri koji se umeću u aparat, ispred ogledala, koje bih ja eventualno mogao koristiti .

I najvažnije , slika kroz teleskop stvarno nikad ne razočara. Planeti, mjesec ili sunce, deepsky objekti ,sve u APO refraktoru izgleda odlično. Na planetima sam iznenađen količinom detalja i povećanjem koje mogu postići . Sa binoviewerom sam promatrao Saturn i na 200-260x povećanja, uz neznatni pad kvalitete slike, više zbog seeinga nego zbog optike. Najljepša slika mi je bila na oko 180x, vrlo kontrastna, sa puno detalja na Saturnu, i intenzivnom bojom planeta, tamnijom prema polovima. I najveća razlika je u odnosu na npr. C8 ta što je teleskop puno manje osjetljiv na seeing. Slika je puno stabilnija i oštrija. Vrlo se lako dolazi u točan fokus, sve nekako lakše sjeda na svoje mjesto. Vjerojatno je to i do opstrukcije na SCT-u i većoj osjetljivosti na turbulencije, cime automatski pada kontrast i oštrina. Jednostavno – u APO refraktoru je češće mirna i oštra slika. Mjesec je standardno odličan , bolesno oštra slika sa crnim sjenama, bez refleksija u okularu.Povećanja stvarno idu u beskonačnost ako je atmosfera stabilna, jednostavno se čini da nema velikog pada u kvaliteti slike.

Na Petrovoj Gori sam također bio iznenađen prizorima u okularu. Globularci su razlučeni do centra, kugla oštrih zvjezdica na crnoj pozadini. Galaksije izgledaju kao na crno-bijelim astrofotografijama, slika je kontrastna a u galaksijam se bez problema vidi struktura.M 51, stvarno me iznenadila, baš kao sa fotografije, M 81i 82, neznam kad sam ih vidio ljepše , stanu zajedno u 14mm Speers (u Bobinom Ethosu da ne govorim kako izgledaju , moram si kupiti jedan ). Maglice isto, izgleda kao da APO optika nadoknađuje manji promjer kontrastom, tako da slika ne izgleda puno lošija nego u nekom 8″ SCT-u. Jest da bi u 8″ bilo malo više detalja na većim povećanjima, ali kontrast se nemože mjeriti, slika kroz refraktor je nekako, ljepša.

Sada mi je jasno zašto ljudi kupuju 8″ APO 🙂