Meade LX80 & LX800

Meade je predstavio novu generaciju kompjuteriziranih montaža iz LX serije.

LX80 je novi sistem nazvan “multi-mount” jer u inovativnom dizajnu montaže sadrži tri različite mogućnosti postavljanja teleskopa: ekvatorijalno, alt-azimutalno i alt-azimutalno sa dvije glave tj. mogućnost postavljanja dva teleskopa na istu montažu. Nosivost montaže je do 18 kg u ekvatorijalnom i do 31 kg u alt-azimutalnom položaju. Težina same montaže je 15.8 kg, a masivnog tronošca 14 kg.

U bazi podataka nalazi se 30.000 objekata, a novi Audiostar kontroler sadrži zvučne opise nekih od njih tako da promatranje čini zanimljivijim kad saznate više informacija o objektu. Audiostar se hvali sa četiri sata zvučnih zapisa i više od 500 opisanih objekata. Audiostar se čini kao dobra ideja, ali sumnjam da će ga iskusni astronomi amateri koristiti na star partyima. Osobno bih više volio na kontroleru vidjeti veći displej (kao Vixen Starbook) sa tekstualnim informacijama o objektu. Cijena montaže je prihvatljivih 800 USD, a popularna kombinacija sa 8″ SCTom u Americi košta 1500 USD. LX80 se može nabavitu u kombinaciji sa novim 80 i 115 mm refraktorima serije 6000.

LX800 potpuno je nova serija profesionalnih ekvatorijalnih montaža namijenjena astrofotografima koja može nositi čak 40 kg opreme. Autostar II kontroler sardži bazu od 144.000 objekata, ali najzanimljiviji od svega je sistem Starlock uz pomoć kojega je moguće potpuno automatski naciljati željeni objekt snimanja i odabrati zvijezdu za praćenje!

Na fotografijama je vidljiv mali refraktor (80mm f/5) postavljen paralelno uz glavni teleskop koji služi toj svrsi. Sadrži dvije kamere, jednu širokokutnu za pronalaženje objekta (po slici mi se čini da je kamera na posebnom širokokutnom objektivu, mala tubica lijevo od teleskopa za praćenje) te drugu kameru za automatski odabir zvijezde za korekciju sjaja do 11. magnitude. Lightswitch softver uz pomoć te dvije kamere automatski kalibrira go-to i radi drift alignment. Sve navedeno zvuči fantastično i sigurno štedi na dragocjenom vremenu za snimanje astrofotografija, no ostaje za vidjeti kako funkcionira u stvarnosti, kako su kontrolirane fleksije i slično.

Svu tu tehnologiju možete dobiti za nemalih 6000 USD, a nudi se naravno i u kombinaciji sa SCT teleskopima sa ACF (advanced coma free) optikom te 130mm apokromatskim refraktorom. Zbog cijene, mislim da će proći dulje vremena dok ugledamo jedan LX800 u Hrvatskoj

Celestron C8 schmidt-cassegrain 200mm f /10

Teleskop sam kupio rabljeni, par godina star, iz razloga što sam htio neki više planetarni scope sa obzirom da živim u gradu i najviše vremena provodim na terasi gledajući Mjesec i planete. Opisuju ga i kao “allround performer”, u što sam se i uvjerio na Japetiću promatrajući deepsky objekte.

Ukupna težina teleskopa iznosi oko 30 kg, što smatram da je dovoljno lagano za nošenje. Mala dužina tube omogućuje lagan transport, i sve zajedno sa montažom i priborom stane u gepek od mog Punta, što nije bio slučaj sa Soligor 200mm f/4 reflektorom. Montaža je izuzetno stabilna, noge su debele od željeza i čvrsto stoje na zemlji bez drmanja ili njihanja teleskopa. Visina se ne može regulirati, a za promatranje je dobro imati stolicu jer se položaj okulara nalazi dosta nisko za promatranje u stojećem položaju. Na stativu je ukomponirana metalna ploča sa polukrugovima na koji se montira teleskop. Montaža se vrši sa 3 šarafa i vrlo je jednostavna i brza. Teleskop se montira i usmjeri prema Sjevernjači.

U viličastoj montaži je ugrađen motor za praćenje sa hand controlerom, a također imam i deklinacijski motor koji mi omogućuje precizan guiding.Moram reći da je takva montaža izuzetno stabilna i čvrsta, otporna na vjetar, i puno mi se više sviđa od ekvatorijalne. Uz teleskop sam dobio i heavy duty ekvatorijalni stalak, koji ću zamijeniti umjesto postojećeg. Sa njim imam mogućnost preciznog podešavanja teleskopa na Sjevernjaču po visini i lijevo-desno, a i stabilniji je i masivniji od originalnog.

Finder 6×30 sam zamijenio većim, 8×50 koji je naravno puno bolji.

Dobio sam i set utega kojim se balansira tuba kod dodavanja težih okulara, aparata ili sličnih stvari. Općenito mislim da je to obavezna oprema jer kod dodavanja barlowa i nekog težeg okulara poremeti se balans, što moze utjecati na naprezanje motora. Najviše me impresionirala završna obrada teleskopa, kako je to sve precizno i fino napravljeno, kako fino fokusira, tišina motora i naravno kvaliteta optike.

Velikom žarišnom duljinom sam ograničen na nekih 62x povećanja sa okularom od 32mm, što mi je minimum jer još uvijek nemam reduktor fokusa kojim bi smanjio duljinu na 1200mm. Tako da velike maglice, otvorene skupove ili Andromedu (M31) mogu promatrati samo djelomično. No,to i nije neki problem.

Kod prvog promatranja kroz teleskop primjetio sam da je slika puno kontrastnija nego kroz reflektor i čini mi se tamnija. Nema ni offaxis kome što je veliko olakšanje i odmah je cjelokupna slika ljepša i čišća.

Mjesec podnosi velika povećanja bez pada kvalitete slike. Kod dobrog seeinga, bez problema se može proučavati struktura kratera na povećanju od 333x. Do izražaja dolazi puno veći kontrast tamnijih i svjetlijih dijelova za razliku od 200mm f/4 reflektora kod kojeg je to na tim povećanjima bilo puno slabije. Čak je i oštrina slike skoro savršena. Na 500x puta ipak pada kontrast, ali se i dalje može čisto zadovoljavajuće gledati, što je i više nego dovoljno povećanje za uočavanje malih kratera u većim kraterima, planinama i njihovim sjenama i strukturi ruba.

Sa kvalitetom planeta sam ipak najviše oduševljen. Taj teleskop kod dobrog seeinga uvijek iznenadi oštrinom kod velikih povećanja. Svaki puta kad mislim da sam izoštrio, otkrijem da može još malo oštrije. Iz grada sam gledao jednu noć Saturn na 333x bez ikakvog pada kvalitete, slika je bila kristalno oštra i najmanji detalji su bili odlično vidljivi. Cassini pukotina je stvarno crna rupa između dva prstena, kroz koju se vidi i donji dio diska. Nijanse žute boje od ekvatora prema polu sa vidljivim zonama od svjetlije prema tamnijoj su izgledale isto kao sa fotografija. Unutarnji prsten se vidio između diska i svjetlijeg prstena, sjena planeta na prstenovima iza, crna i kontrastna i naravno sjena prstena sa prednje strane, na disku Saturna. Fantastično!

Turbulencije zraka su jako izražene na takvim povećanjima i mislim da u prosjeku ima više loših trenutaka nego dobrih, ali čovjek naravno pamti samo ove oštre, tako da se isplati čekati trenutke kada se atmosfera smiri.

Povećanje na 500x dosta degradira sliku, ne može se više govoriti o savršeno oštroj slici, ali je sasvim zadovoljavajuća. Isti detalji su vidljivi, samo u malo lošijoj kvaliteti. Bilo je i pokušavanja na Japetiću nabijanja 2 barlowa do 1000x povećanja, i jedino se mogla identificirati Cassini pukotina, sve ostalo je bilo previše mutno. Fokusiranje na 500x postaje već dosta klimavo, tako da mislim da bi mi fokus motor tu dobro poslužio kao sljedeća dodatna oprema.

Deepsky

Teleskop me, mogu reći, više nego ugodno iznenadio na deepsky objektima. Promatranje je bilo sa Japetića, seeing je bio dosta dobar i mislio sam da će mi zbog većih povećanja i manje svjetla skupovi i maglice biti lošije, ali nije.

Prvo, slika je puno kontrastnija. Nebo je stvarno crno, a zvijezde su više kao točkice, za razliku od reflektora. Na većim povećanjima su malo veće točkice, ali su okrugle, nema “dlakavih” zvijezda i zato mi se čini da je slika dosta bolja.

Globularci su bolje razlučeni, naravno do centra, i cjelokupna slika izgleda bolje, zato jer je tamnija pozadina i objekt bolje dolazi do izražaja, a pogotovo sa gledanjem sa strane. Otvoreni skupovi, oni manji, su jako lijepo razlučeni i čini mi se su i boje zvijezda nekako izraženije.

Duple zvijezde, npr.epsilon Lira na 200x povećanja su razdvojene bez problema. Odvojene točkice sa crnom prazninom između, bez ikakvog naprezanja oka. Maglice sa UHC filterom, fenomenalne. M27 mi izgleda na 80x najbolje što sam vidio u ijednom teleskopu. Totalno oštro, okruglog oblika, sa svjetlijim i tamnijim dijelovima.

Od galaksija sam pogledao M51, koja se vidjela OK, kao i uvijek, makar nije bila na najboljoj poziciji. Andromeda stane sa svoje 2/3 u vidno polje na najmanjem povećanju. Sa jedne strane diska galaksije se vidjela razlika u tamnijem i svjetlijem dijelu, slično kao što se vidi na fotografijama, samo naravno, ne tako izraženo.

Sa obzirom da nisam imao puno vremena, nisam još pogledao puno objekata, tako da nemogu opisati kako koji izgleda, ali sam siguran da mi je ovo definitivni teleskop za duuugo vrijeme i vjerujem da uskoro neću imati potrebe za nećim većim ili boljim. Također bih htio navesti i mogućnost za astrofotografiju, bilo piggyback ili kroz teleskop, jer sa mogućnošću korekcije motorima mogu se snimiti vrlo oštre fotografije.

Snimanje planeta i mjeseca web kamerom fantastično, i zbog velike žarišne duljine dovoljno je ustekati samo barlow da bi se uhvatili vrlo mali detalji. Za deepsky ću morati pričekati focal reducer, ali mislim da će sa dobro usmjerenim teleskopom na Sjevenjaču, ili uz pomoc offaxis guidera, biti moguće napraviti dosta dobre deepsky fotke, čak i iz grada.

Plus: kontrastna slika, stabilnost, prenosivost, izrada teleskopa, superioran na Mjesecu i planetima, nema česte kolimacije, veliki izbor foto i ostalog pribora

Minus: ograničenost na veća povećanja, potreban čest balans tube, duže vrijeme postizanja vanjske temperature zbog zatvorene tube

(2003.)

8″ schmidt-cassegrain

Postoji mnogo vrsta teleskopa, ali mi se čini da je najpopularniji i najstandardniji od svih upravo 8″ schmidt-cassegrain. Ovdje ću se osvrnuti općenito na taj tip teleskopa budući da su optičke razlike raznih proizvođača minimalne, a ostalo se svodi na kozmetiku, montažu i kompjuterizaciju.

Iako se u FAQ-u o teleskopima mogu pročitati mnoge mane schmidt-cassegraina, to su zapravo odlični teleskopi. 8″ (20cm) schmidt-cassegrain je zapravo najbliži “univerzalnom teleskopu”. Evo zašto:

  • promjer od 8″ omogućava pogled na tamne galaksije i maglice
  • odlični detalji na planetima (uz dobru kolimaciju i mirnu atmosferu)
  • kratak tubus znači dobru prenosivost i balans na montaži
  • mogućnost stavljanja reduktora/korektora za deep sky astrofotografiju
  • velika žarišna duljina omogućava lako i kvalitetno snimanje planeta
  • veliki izbor montaža – od ekvatorijalne do kompjuteriziranih GPS viličastih (fork) montaža
  • pristupačna cijena

Univerzalan dizajn znači i da ima mnogih nedostataka. Ipak, oni nisu tako strašni i lako se može živjeti s njima:

  • osjetljivost na greške u kolimaciji
  • zatvorena optička cijev – dulje vremena potrebano da se postigne temperaturna stabilnost
  • manja propusnost svjetla zbog puno optičkih površina
  • veliko sekundarno zrcalo koje smanjuje kontrast

Sve navedene mane mogu se lako “opravdati”. Problem s kolimacijom imaju gotovo svi teleskopi, osim refraktora. Veliki refraktori su nezgrapni, glomazni i skupi. 8″ refraktor je užasno skup, a za transport je potreban omanji kamion. Vrlo je važno da schmidt-cassegrain bude adekvatno kolimiran. U tom slučaju će dati izuzetno oštru i detaljnu sliku planeta. Pri dobrom seeingu, Jupiter se može promatrati satima. Loša kolimacija je najčešći problem kod SCT-a (Schmidt-Cassegrain Teleskop) – recenzije znaju često biti nepovoljne što se tiče kvalitete slike, a zapravo je problem u kolimaciji. Uspoređivao sam svoj 7″ mak-newt sa 8″ Celestron SCT-om. Oba su bila dobro kolimirana. Da, mak-newt je dao bolju sliku, ali razlika nije bila niti približna razlici u cijeni! Istovremeno je raskolimirani 9.25″ Celestron SCT davao naznake da slika može biti bolja, no jednostavno se nije mogo fokusirati kako treba. Dakle, SCT koji je na prvi pogled loš možda (zapravo, najvjerovatnije) samo treba dobro kolimirati. To je bilo itekako očito kada sam jednom promatrao kroz 8″ Celestron SCT sa ZG Zvjezdarnice.

Temperaturna stabilnost se može ubrzati upotrebom raznih ventilatora; no to je uglavnom bitno samo kod promatranja planeta i dvostrukih zvijezda. Dok se teleskop hladi, možete bez problema promatrati galaksije i maglice.

Uspoređujući detalje na planetima, obično se zbog manjeg kontrasta kod SCT-a slika uspoređuje sa APO refraktorima promjera 5″. To zapravo uopće nije loše ako uzmemo u obzir da samo optička cijev dotičnoga košta barem duplo više nego cijeli kompjuterizirani 8″ SCT! Zbog velikih žarišnih duljina lako je dobiti velika povećanja odnosno velike efektivne žarišne duljine za snimanje web ili firewire kamerama.

Moje iskustvo sa 8″ SCTovima je do sada bilo jako pozitivno. Zapravo, toliko su “standardni” da im ništa ne mogu zamjeriti! Još se sjećam pogleda na Veil nebulu kroz 9.25″ Celestron SCT. Nezaboravno iskustvo! Svi filamenti su se detaljno vidjeli, i to kroz nekoliko vidnih polja okulara. Za još bolji doživljaj kod promatranja planeta moguće je koristiti binoviewer kojem neće faliti svjetlosti kao kod manjih APO refraktora.

U ovo vrijeme su APO refraktori popularni za wide field promatranja i astrofotografiju, veliki dobsoni za deep sky…ljudi kao da su zaboravili na nekad egzotične, a sada “obične” schmidt-cassegrain teleskope koji mogu sve – od detalja na planetima do tamnih galaksija i astrofotografije. Osim toga, sada se rade i modificirane verzije (netočno nazvane Richtey-Chretien; zapravo se radi samo o drugačijem obliku sekundarnog zrcala, a ne o pravom RC-u) koje mogu dati još bolje rezultate u astrofotografiji, čak i na velikim čipovima DSLR aparata i full-frame CCD kamerama.