Ovogodišnje promatranje perzeida (2018.) s Petrove gore iskoristio sam za usporedni test okulara od 20 mm. Dok je fotoaparat sa širokokutnim objektivom hvatao meteore, ja sam postavio svoj Celestron 8″ EdgeHD s CGEM montažom za pokazivanje sjajnih deep sky objekata posjetiteljima. Nakon što su se prorijedili, krenuo sam s testiranjem.

Okulare sam na testiranje posudio od Teleskop centra. Odlučio sam se na žarišnu duljinu od 20 mm jer je tu bio najveći izbor različitih vrsta okulara. Okulari su u rasponu od osnovnog “Super” 20 mm okulara pa do kvalitetnog Hyperion širokokutnog okulara koji je jedini malo drukčije žarišne duljine, 21 mm.

Testirani okulari:

  • Barium Super (SkyWatcher, 150 kn)
  • Plossl (no name, 225 kn)
  • Silver Plossl (SkyWatcher, 270 kn)
  • GSO Super Plössl (295 kn)
  • Magellan WA (400 kn)
  • Gold Line (SkyWatcher, 435 kn)
  • Hyperion (Baader, 1050 kn)

Cijene su vrijedile u trenutku pisanja recenzije. Uzmite u obzir da se cijene i karakteristike istih modela, ali različitih žarišnih duljina mogu razlikovati.

Barium Super 20 je istog optičkog dizajna kao Super okulari koji dolaze sa SkyWatcher teleskopima, obično 25 mm i 10 mm. U suštini se radi o jednostavnom “naopakom” (reversed) kellneru za kojeg je već u ruci jasno da je loše kvalitete. Vrlo je lagan, po danu su lako vidljive refleksije i na njemu je nakeljena nekakva jadna naljepnica koja se već po vađenju iz kuticije počela odljepljivati s rubova. Sramota je da SkyWatcher prodaje te okulare i sa kvalitetnim teleskopima kao što su maksutovi i dobsoni.

Po kvaliteti i cijeni, sljedeći je plossl koji nema imena. Antirefleksivni premazi su mu tek nešto bolji od Barium Super-a. Kad se uz njih stavi Silver plossl, refleksije su vidno tamnije, što znači je bolja propusnost svjetla i kontrast. GSO super plössl (potrudili su se staviti umlaut!) ima slične premaze kao Silver plossl. Ovaj set okulara je standardnog vidnog polja oko 50°. Na žalost, na fotografijama nisam uspio dobiti vjeran prikaz refleksija s optičkih površina.

20 mm okulari standardnog vidnog polja. S lijeva na desno: GSO Super Plössl, no name plossl, Silver Plossl i Barium Super.

U test su ušla tri širokokutna okulara: Magellan WA ima prividno vidno polje 66°, jednako kao i Gold Line. Koliko vidim na netu, Magellan okulari manjih žarišnih duljina imaju nešto manje vidno polje, dok su Gold Line svi isti. Hyperion od njih odskače dimenzijama, cijenom, malo manjom žarišnom i vidnim poljem od 68°. Tu već mogu spomenuti ambalažu – dok Gold Line dolazi u standarnoj šugavoj kutijici, Magellan je u većoj tvrdoj kutijici s krpicom za brisanje, a Hyperion dolazi u impozantnoj, oslikanoj kutiji, maloj torbici i odvojivim štitnikom protiv vanjske svjetlosti. Antirefleksivni premazi su im svima višeslojni i nema sjajnijih refleksija – to što se vidi na fotografijama je odbljesak od fotografskog blica.

Širokokutni 20 mm okulari. S lijeva na desno: Hyperion, Magellan i Gold Line.

Uzmite u obzir da sam testirao na schmidt-cassegrain teleskopu koji je f/10, što znači da se karakteristike mogu razlikovati, naročito u teleskopima s manjim f-brojem. U f/10 teleskopu zrake svjetlosti dolaze do okulara pod manjim međusobnim kutem, pa su i aberacije manje izražene.

Okulare sam testirao na Double clusteru gdje je dovoljan broj zvijezda, što tamnijih, što svjetlijih, u cijelom vidnom polju. Imao sam plan kasnije probati na tamnijim galaksijama, ali su galaksije naprasno “nestale” – zamaglio mi se korektor i testiranju je bio kraj. Možda jednom opet ponovim test. Povećanje koje daju 20 mm okulari na ovom teleskopu je oko 100x, a exit pupil 2 mm. Budući da je puno okulara bilo odjednom na testu, nisam ih mogao baš sve detaljno usporediti jedne s drugima samo u jednoj noći, ali za okvirni pregled karakteristika mislim da će ovo biti sasvim ok.

Prvo sam stavio Barium Super i uspoređivao izgled zvijezda s plössl okularima. Taj Barium je vidno najgori od svih, tek središnjih 50% vidnog polja je ok, na ostatku su zvijezde izdužene, i to radijalno od sredine prema van. Mogao bi reći da je “upotrebljiv” ako se baš nema s ničim drugim gledati kroz teleskop, ali te okulare treba nakon kupovine teleskopa prvom prilikom zamijeniti i zafitiljit u smeće.

Tri plössl okulara sam dugo međusobno uspoređivao. Silver i no name su dosta slični po karakteristikama, s time da je no name plössl pokazivao blagi astigmatizam prilikom fokusiranja, a kod Silvera se nekako bolje mogao pogoditi fokus i činio mi se malo kontrastniji. GSO plössl je vidno oštriji od oba, s time da ima blagu jastučastu distorziju vidnog polja. Sva tri su tek na ekstremnom rubu imala neoštre zvijezde, s time da je GSO opet ispao pobjednik, zvijezde su bile oštrije. Budući da cjenovno razlika nije velika, definitivno bi se odlučio za GSO plössl. Nakon što sam ponovo u dijagonalno zrcalo ubacio Barium Super, primjetio sam da je povećanje manje nego u GSO plösslu ili mu je prividno polje nešto veće.

Nakon ovih standardnih okulara na red su došli širokokutni, Gold Line i Magellan. To su zapravo ekonomični širokokutni okulari, pa nisam očekivao neka čuda. Ipak, u f/10 teleskopu su se pristojno ponašali, kvaliteta se pogoršala tek na vanjskih 10-20% vidnog polja, što i nije tako kritično za promatranje. Kod Gold Linea se doduše distorzija na rubu naglo pogorša, nastaje nekakva čudna bačvasta distorzija i to je ružno gledati. E pa nemojte, gledajte objekte kad su u sredini 🙂  Magellan je pak imao jastučastu distorziju, a otprilike jednak dio vanjskog ruba je bio neoštar kao i kod Gold Linea. Za razliku od njih, Hyperion je ipak druga klasa, zvijezde su oštrije, kontrastnije, i to gotovo sve do samog ruba, zbilja je bilo gušt gledati. Ima laganu bačvastu distorziju. Iako je 21 mm nešto manje povećanje od 20 mm, pozadina neba mi se činila tamnija nego u ostalim okularima. Na žalost, nisam uspio zaključiti je li to do malo lošije propusnosti svjetla zbog većeg broja elemenata ili možda zbog boljeg kontrasta optičke konstrukcije. Jedina mana Hyperiona je što treba precizno postaviti oko na malo veću udaljenost od gornje leće da bi se ugodno vidjelo cijelo vidno polje.

Na žalost, detaljniji zaključak nisam mogao izvući jer se korektor zamaglio kad sam okrenuo prema galaksijama u Pegazu. U samom Double Clusteru sam vidio otprilike jednak broj zvijezda u svim okularima. Za probu sam Gold Line stavio u Heritage 100 dobson kojeg sam također recenzirao. Mali f/4 dobson je u toj kombinaciji pokazao prilično izdužene zvijezde već na cca 40% od ruba i tu mi je draži bio pogled u GSO plösslu, bez obzira na manje vidno polje.

Budući da se radio o 20 mm okularima, nisam imao problema sa eye reliefom, odnosno udobnosti gledanja kroz okular. Poznato je da se kod plössla manjih žarišnih duljina treba okom dosta približiti leći, pa to zna biti neugodno. Verzije širokokutnih okulari manjih žarišnih duljina od ovih koji su bili na testu nemaju takvih problema.

Zaključak

Osim Hyperiona, ovo su jednostavni početnički okulari i vrijedi pravilo “koliko para, toliko muzike”. GSO plössl je dobra preporuka za ekonomičnu zamjenu Barium Super-a, a za potpunu uživanciju Hyperion u ovom testu nema konkurenciju. Okular je ipak pola teleskopa i isplati se uložiti u kvalitetu.