Pentax 105 SDP je apokromatski refraktor žarišne duljine 670mm i promjera 105mm. Sastoji se od 4 elementa u dvije grupe – verzija Petzval dizajna. U prednjoj grupi jedan element je od SD, a u zadnjoj od ED stakla. Ova kombinacija osigurava sliku bez kromatske aberacije i potpuno ravno vidno polje sa oštrim zvijezdama sve do ruba. Ovim refraktorom moguće je bez problema snimati astrofotografije na 6×7 srednjem formatu filma!

Pentax 105 SDP sam nabavio prvenstveno zbog astrofotografije. Za vizualna promatranja postoje i jeftinija rješenja, no ako je cilj astrofotografija, takvim teleskopima se moraju dodavati skupi field-flatteneri, pa ako financije dopuštaju, mislim da je bolje u startu nabaviti teleskop koji je predviđen za astrofotografiju.

Vizualno, 105 SDP je prekrasan. Izgleda masivno, što i jest sa svojih 6 kg. Nažalost, sjenilo je fiksno i nije ga moguće niti odšarafiti. Fokuser je na prvi pogled “obični” rack & pinion, ali vrlo solidan i vidi se da je napravljen da podnese velike terete. Volio bih da je precizniji ili da ima mogućnost finijeg pomaka, no nisam imao problema s postizanjem fokusa niti vizualno niti fotografski. Za vrijeme fotografiranja niti jednom se nije pomaknuo (izgubio fokus) nakon fiksiranja šarafom koji se nalazi sa gornje strane.

Negdje sam pročiato da Pentax kod svojih teleskopa garantira da zvijezda fokusira unutar 5 mikrometara. To zahtjeva precizno fokusiranje pa sam u tu svrhu nabavio Stiletto fokuser. Nakon pregledavanja fotografija snimljenih mojim friško modificiranim Canonom 20D, uočio sam grešku! Da, zvijezde su bile vrlo sitne i oštre, ali – dvostruke! Sve zvijezde su sa desne strane imale nešto tamniju refleksiju. Nakon prvotnog očajavanja da s teleskopom nešto nije u redu, ispostavilo se suprotno – na Canonu je zamjenski filter ispred CCDa bio postavljen naopačke! Teleskop je zapravo toliko oštar da je greška bila lako uočljiva.

Usporedba snimke istog objekta (Flame Nebula) Pentaxom 105 SDP (lijevo) i 10″ newtonianom (desno, snimio Matija Pozojević; kliknite na sličicu za veću verziju).

Kao prvo, usporedba nije fer ni objektivna ni prema jednom niti drugom teleskopu. Završne obrade su drukčije, a snimka sa C10 je smanjena da odgovara onoj na P105 budući da C10 ima žarišnu duljinu od 1200mm naspram Pentaxovih 670mm (slika sa Pentaxa je crop 100% veličine). Ipak, stavio sam u kao usporedbu količine detalja koji se mogu snimiti, a Pentax ovdje jako dobro konkurira puno većem promjeru, upravo zbog već navedenog preciznog fokusa. Na snimci napravljenoj Pentaxom također možete vidjeti “dvostruke zvijezde”, tj. refleksije uzrokovane pogrešnim postavljanjem filtera na Canonu.

Snimajući digitalnim SLR-om, na rubovima vidnog polja nema apsolutno nikakve degradacije u kvaliteti. Zvijezde na rubovima su jednako oštre kao u sredini. Do sada sam probao samo dva puta fotografirati na 6×7 format. Vinjeritanje na kutevima je izraženo, što je bilo za očekivati, ali i ovdje su zvijezde dovoljno oštre da se ne vidi značajna degradacija slike.

Dolje: maglice Flame i Horsehead. Pentax 105 SDP, modificirani Canon 20D, Astronomik CLS filter 4×8 min ekspozicija @ ISO 800.

Promatranje kroz Pentaxa je fantastično iskustvo. Iako se radi o samo 4″ promjera, detalji koje može izvući su nevjerojatni, a kontrast nenadmašan. Gledajući Mjesec sa binoviewerom, osjećaj je kao da se nalazite u orbiti. Sjene su potpuno crne. Kada sam gledao planete, Mars i Jupiter, atmosfera je nažalost bila vrlo turbulentna čak i za 4″ teleskop, no na trenutke se moglo razabrati poprilično detalja. Sasvim dovoljno za detaljnije proučavanje, iako efekt nije toliko impresivan kao kod Mjeseca. Uran i Neptun se bez problema vide kao diskovi izraženih boja.

Dolje: Pripreme za promatranje kroz Pentax 105 SDP na astronomskom kampu Letenka 2007. Foto Nedeljko Marković.

Deep sky objekti također izgledaju odlično. Pentax ima vrlo kvalitetne premaze na lećama, a kontrast omogućava pogled i na najtamnije objekte. Sa Petrove Gore sam bez problema uočio G1, kuglasti skup galaksije M31, magnitude 13.7. A pogled na M31 kroz 35mm Panoptic (19x, 2.5 stupnja vidno polje) je po prvi puta bio bolji nego u bilo kojem dalekozoru! North America Nebula se lako vidjela bez filtera. Fascinantno je kako se mogu promatrati objekti na malom povećanju, a onda npr. staviti 5x Powermate za detalje na planetima.

Pentax 105 SDP je odličan vizualni i fotografski instrument. Ako tražite vizualni APO refraktor, postoje jeftiniji teleskopi koji će vas jednako dobro služiti, ali kada se u jednadžbu uvrsti astrofotografija – tu mu nema premca.

Dolje: Pentax 105 SDP na HEQ-5 montaži; astronomski kamp Letenka 2008.

Pentax 105 SDP i 13mm Ethos

 

Pogled na objektiv