Postoji mnogo vrsta teleskopa, ali mi se čini da je najpopularniji i najstandardniji od svih upravo 8″ schmidt-cassegrain. Ovdje ću se osvrnuti općenito na taj tip teleskopa budući da su optičke razlike raznih proizvođača minimalne, a ostalo se svodi na kozmetiku, montažu i kompjuterizaciju.

Iako se u FAQ-u o teleskopima mogu pročitati mnoge mane schmidt-cassegraina, to su zapravo odlični teleskopi. 8″ (20cm) schmidt-cassegrain je zapravo najbliži “univerzalnom teleskopu”. Evo zašto:

  • promjer od 8″ omogućava pogled na tamne galaksije i maglice
  • odlični detalji na planetima (uz dobru kolimaciju i mirnu atmosferu)
  • kratak tubus znači dobru prenosivost i balans na montaži
  • mogućnost stavljanja reduktora/korektora za deep sky astrofotografiju
  • velika žarišna duljina omogućava lako i kvalitetno snimanje planeta
  • veliki izbor montaža – od ekvatorijalne do kompjuteriziranih GPS viličastih (fork) montaža
  • pristupačna cijena

Univerzalan dizajn znači i da ima mnogih nedostataka. Ipak, oni nisu tako strašni i lako se može živjeti s njima:

  • osjetljivost na greške u kolimaciji
  • zatvorena optička cijev – dulje vremena potrebano da se postigne temperaturna stabilnost
  • manja propusnost svjetla zbog puno optičkih površina
  • veliko sekundarno zrcalo koje smanjuje kontrast

Sve navedene mane mogu se lako “opravdati”. Problem s kolimacijom imaju gotovo svi teleskopi, osim refraktora. Veliki refraktori su nezgrapni, glomazni i skupi. 8″ refraktor je užasno skup, a za transport je potreban omanji kamion. Vrlo je važno da schmidt-cassegrain bude adekvatno kolimiran. U tom slučaju će dati izuzetno oštru i detaljnu sliku planeta. Pri dobrom seeingu, Jupiter se može promatrati satima. Loša kolimacija je najčešći problem kod SCT-a (Schmidt-Cassegrain Teleskop) – recenzije znaju često biti nepovoljne što se tiče kvalitete slike, a zapravo je problem u kolimaciji. Uspoređivao sam svoj 7″ mak-newt sa 8″ Celestron SCT-om. Oba su bila dobro kolimirana. Da, mak-newt je dao bolju sliku, ali razlika nije bila niti približna razlici u cijeni! Istovremeno je raskolimirani 9.25″ Celestron SCT davao naznake da slika može biti bolja, no jednostavno se nije mogo fokusirati kako treba. Dakle, SCT koji je na prvi pogled loš možda (zapravo, najvjerovatnije) samo treba dobro kolimirati. To je bilo itekako očito kada sam jednom promatrao kroz 8″ Celestron SCT sa ZG Zvjezdarnice.

Temperaturna stabilnost se može ubrzati upotrebom raznih ventilatora; no to je uglavnom bitno samo kod promatranja planeta i dvostrukih zvijezda. Dok se teleskop hladi, možete bez problema promatrati galaksije i maglice.

Uspoređujući detalje na planetima, obično se zbog manjeg kontrasta kod SCT-a slika uspoređuje sa APO refraktorima promjera 5″. To zapravo uopće nije loše ako uzmemo u obzir da samo optička cijev dotičnoga košta barem duplo više nego cijeli kompjuterizirani 8″ SCT! Zbog velikih žarišnih duljina lako je dobiti velika povećanja odnosno velike efektivne žarišne duljine za snimanje web ili firewire kamerama.

Moje iskustvo sa 8″ SCTovima je do sada bilo jako pozitivno. Zapravo, toliko su “standardni” da im ništa ne mogu zamjeriti! Još se sjećam pogleda na Veil nebulu kroz 9.25″ Celestron SCT. Nezaboravno iskustvo! Svi filamenti su se detaljno vidjeli, i to kroz nekoliko vidnih polja okulara. Za još bolji doživljaj kod promatranja planeta moguće je koristiti binoviewer kojem neće faliti svjetlosti kao kod manjih APO refraktora.

U ovo vrijeme su APO refraktori popularni za wide field promatranja i astrofotografiju, veliki dobsoni za deep sky…ljudi kao da su zaboravili na nekad egzotične, a sada “obične” schmidt-cassegrain teleskope koji mogu sve – od detalja na planetima do tamnih galaksija i astrofotografije. Osim toga, sada se rade i modificirane verzije (netočno nazvane Richtey-Chretien; zapravo se radi samo o drugačijem obliku sekundarnog zrcala, a ne o pravom RC-u) koje mogu dati još bolje rezultate u astrofotografiji, čak i na velikim čipovima DSLR aparata i full-frame CCD kamerama.