Teleskop dolazi  u dvije kutije, u kojima bi se za silu moglo i prespavati na nekom proljetnom maratonu. Što je i normalno, jer ovo je prije svega Dobsonian od respektabilnih 305 mm promjera primarnog ogledala.  Na fotografiji su to dvije kutije koje dodiruju pod.

Montaža:

Prilikom otvaranja kutija, tješio sam se da su takve zbog zaštitnih stiropora i kartona. Očekivanja su se donekle i ostvarila, no prilikom sastavljanja montaže, ona je daleko premašila gabarite kartonske kutije. Neko vrijeme sam buljio u montažu i pokušavao se uvjeriti da nije tako velika, ali nisam uspio. Montaža je ogromna!

Ida majstorica, uživa u montaži

Sastavljena montaža je iznimno čvrsta, nema nikakvog njihanja ili nepotrebnih pomaka. Cijela stoji na tri noge, koje su sa donje strane gumirane i ne kližu se.

Cijev teleskopa:

Cijev kao cijev razmišljam ja i krenem je vaditi iz kutije, ooops i vratim se ja sa cijevi natrag u kutiju. Strana gdje je ogledalo, iznenadila me svojom težinom i sad sam morao razmisliti, gdje i kako da primim cijev da bi je usidrio na montažu. Cijev ostavlja šminkerski dojam i baš mami pogled na sebe. Crno-bijela kombinacija je pogođena baš s ukusom. Prstenovi koji drže tri pomične šipke, su od neke legure aluminija (predpostavljam), kao i šipke. Šipke klize kroz prstenove, bez ikakvog zapinjanja, gdje god držali cijev. Dakle nema nikakvih pomaka kad su šipke otpuštene. Sve sam očekivao neku šlampavost, no na moju veliku sreću, nisam je uspio pronaći. SW mogu usporediti sa mojim bivšim refraktorom 120/1000, koji me živcirao na svakom šerafiću, a pogotovo na fokuseru, no na ovom dobsonu, stvarno nemam zamjerke. Odlično su ga projektirali i napravili. Tražioc 9×50 je ravnog pogleda i to odličnog širokog pogleda. Fokuser je laganoklizni Crayford sa odvojenim prihvatima 2″ i 1,25″ i to je jedino što si još nisam uspio objasniti ZAŠTO!?!! no ako je to jedina mana…preživjet ću.

…na fotografijama  je fokuser sa kliznom cijevi u koju je uvrnut taj “novi” reduktor. U njega se stavlja posebno 2″ adapter, a posebno 1,25“ adapter, na koji se može montirati T2 ring. Navoje sam odvrnuo da se bolje vide, inače se sve zavrne do kraja.

Mislio sam da su inžinjeri u SW, malo zadrijemali i previdli mogučnost ugradnje ručke na cijev reflektora, koja bi olakšavala njegovo prenošenje i umetanje na montažu. No to ne bi imalo smisla. Jedna jedna ručka nikako nije dovoljna za kvalitetnu manipulaciju ovom impresivnom cijevi i mora se držati sa dvije ruke. Ručka bi vjerojatno trebala i neko dodatno ojačanje sa unutarnje strane cijevi, jer samo dva šerafa koja bi držala ručku, nešto bi iskrivila na teškoj cijevi.
Jedan detalj mi je teško procijeniti. Cijev je stalno u balansu, bila ona bez ićega na sebi ili na nju dodali: tražilo + 2″ barlow + 2″okular od 600g. što je poprilična težina. Izgleda da su “kuplungi” na motorima dovoljno čvrsti sve to držati. Cijev prema dolje, počinje “propadati” tek ispod 10% nagiba cijevi, no taj položaj kod promatranja nikad i nije bitan, sve iznad toga, odlično drži balans. Sa montiranim EOS 20D + battery grip, drži balans tek iznad 45% i tu bi već trebao neki kontrauteg, jer je fotić poprilično težak i van centra fokusera ili skinuti battery grip.

Klizne šipke funkcioniraju zapanjujuće glatko kod rastavljanja i sastavljanja cijevi. Na svakom od tri ležišta, nalazi se opruga koja završava kuglicom koja “škljocne” u rupe na cijevima. Tako i bez dodatnog zatezanja, cijev dolazi u svoj položaj. ODLIČNO riješeno!!!

Motori:

Motorizacija montaže ima 6 brzina, od kojih sam prvo isprobao samo najbržu (800x). Dobio sam dojam da mi je lakše i brže pomaknuti teleskop pomoću motora u željenu poziciju, nego ga ručno okretati i čekati “kuplunge” da se namjeste.

Nakon što sam preveo upute za rad sa motorima, gumbi na kontroleru imaju više opcija i kombinacija sa duplim tipkama.
Nakon što sam savladao i motorizaciju, mogu primijetiti. AUTO tracking, vjerojatno u SW znaći da i auto prije vožnje upališ, pa onda ručno vrtiš volan i pritišćeš papućice pod nogama i ako nije automatski mjenjač, mijenjaš brzine jednom od ruku.
Dakle nema u ovom kontroleru nikakvih softwera koji bi držali objekt u vidnom polju. Ako se teleskop usjeveri po uputama, pračenje je precizno, dok se drži tipka za naprijed, uz korigiranje prema gore ako se promatranje vrši na istočnom dijelu neba, ili prema dolje ako se vrši na zapadnom dijelu neba. Motori dobro reagiraju na tipke i ja sam više nego zadovoljan, a za automatsko pračenje objekata, uz eventualne korekcije i GO-TO, trebat ću nabaviti drugi kontroler, koji dolazi sa Skyscan HEQ5 i EQ6. Našao sam na netu, da je to već sad moguće sa novom verzijom softwera, a svaka sljedeća će to i poboljšati, pa možda i SW u prodaju pusti taj pametniji kontroler sa ovim dobsonom, jer to im je i cilj. (U vrijeme pisanja ove recenzije, pojavile su se i prve službene verzije GO-TO-a.)
Ima opciju CRUSER i čini mi se fora. Ona “češlja” nebom, u rasponu 45° lijevo desno i prije svakog vračanja, podigne se za nekih 2,5-5°. Sa nekim širokokutnim okularom, velike žarišne, moglo bi biti fora…bar na kratko.

Motorizacija u praksi:

Pomicanje teleskopa po Az daje popriličan otpor kad se vrti ručno, dok Alt ide vrlo glatko i ako je cijev dobro balansirana, nema trzavica, niti otpora motora. Na Az osi, otpor motora je osjetan i kad se cijeli teleskop pomakne u jednu stranu, pomicanje u drugu ima “luft” od par milimetara, možda 2-3mm. Taj luft je predpostavljam, zbog kuplunga koji omogućavaju da se teleskop vrti ručno iako su motori u pogonu. Kod promatranja i pomicanja teleskopa pomoću motora, Az os savršeno prati naciljani objekt, no ako se slučajno objekt “pretekne” sa navođenjem, bolje ga je pričekati nego vračati teleskop pomoću motora. Zbog spomenutih 2-3mm reakcija na vračanje traje oko 5sek. dok se “gajda”, a na poziciji “slow” traje 2-3sek, dok na “fast”, reagira ispod 2sek ali i izgubi objekt. Reakcija motora na pomicanja u Alt os je trenutna, nema nikakvog praznog hoda i to me sad malo zbunjuje, jer i ti motori rade i dozvoljavaju ručno pomicanje, a nema praznog hoda kao na Az osi. Jel to normalno ili ne, nemam pojima, no ruku na srce i nije to neka greška, jer kad se krene u jedan smjer pračenja, sa dvije tipke sve teće glatko i precizno.
Spomenuo sam već da teški okulari i 2″ barlow, a posebno 20D, pomalo naruše balans cijevi, pa sam u potrazi za kontrautegom, došao na ideju da u  torbicu koja se inaće nosi oko pasa, stavim 1kg olovnih ploćica i kuglica koje nekim slučajem imam i tom torbicom obujmim cijev. Po potrebi pomaknem naprijed natrag i stvar super funkcionira, a ne moram ništa bušiti i šerafiti na cijev.

Optika:

Teleskop je bio totalno dekolimiran i morao sam kolimirati i sekundarno i primarno, što je uz laserski kolimator, bilo gotovo za 10min. Primarno ogledalo je napravljeno od Pirex stakla. Teleskop ne gubi kolimaciju kada se cijev satavlja za transport i rastavlja za promatranje.

Trenutni zaključak:

Vrlo ugodno sam izneneađen kvalitetom izrade po svim segmentima setupa

Prvo vizualno promatranje:

Imao sam Celestron Newton 114/900 na nekoj klimavoj montaži, SW refraktor 120/1000 na motoriziranoj EQ5, homemade refraktor 80/900 na Celestronovoj viljuškastoj montaži i Dobson CALD 200/1200… sve to i duplo, da mi netko sad nudi, u zamjenu za Celestron Ultima LX okular… ne bi uzeo, a nakon pogleda kroz njega umetnutog u naslovljeni teleskop,  teško ću se odlučiti za ikakvu drugu cijev prije nego kroz nju pogledam.

U zraku je dosta magličasto, nije baš zadovoljavajuć seing, no sam pogled na mjesec kroz 13mm mi je oduzeo dah… nakon što su se oći bolje priviknule na mrak, doslovno sam zinuo. Ni sa jednim prijašnjim teleskopom, nisam vidio ovako čistu i kontrastnu sliku…. predivno.
Onda sam pogledao i M42. Svaka zvijezdica se vidi jasno i odvojeno od maglice koja ih obavija, maglica je raširila “krila” kroz cijelo vidno polje Ultime LX 13mm od 70°, možda je i veća, no to ću saznati kad seing bude bolji.

Prve astrofotografije:

Slika Mjeseca, 19:30 h, 18.2.2010.g.

ISO:100
1/200 sek
f/4,9
Dob-305/1500 mm
EOS 20D
single frame

Fullframe

Crop