M31, Andromeda, naša najbliža susjedna galaksija. Do nje, s desne strane, mala zelena flekica je komet 64P/Swift-Gehrels. Dolje u desnom ćošku, nalazi se M33, Triangulum galaksija, plava spiralna šarmerica, udaljena “zanemarivih” 2.5 milijuna svjetlosnih godina, do nje lijevo, otvoreni skup… da ne nabrajam dalje.


Canon 650D, Nifty fifty 50 mm f1.8 @2.8, Omegon Mini-Track LX2, ISO 800
Total exposure 1:30h (65×120 s)
Fotografirala Zelda Prožek

Ono na što sam se ovog puta htjela posebno osvrnuti je slijedeće;
Zanimljiv je setup za praćenje s kojeg je ova fotka napravljena.

Jeftin stativ i malen, relativno jeftin (bar odnosu na ostalu astro opremu), ali zato super praktičan – The Omegon Mini-Track LX 2.

Omegon MiniTrack LX2

Mini-track LX 2 je mali ručni tracker na navijanje. Montira se između fotića i stativa. Na njega ide još jedna glava, a na tu glavu onda fotić. Ball head je najbolja opcija, iako nije isključeno i nešto što vama više odgovara.

Tracker “prati nebo” i daje vam mogućnost da fotkate dulje ekspozicije, bez da vam zvijezde odu u trailsove.

Da bi uopće praćenje funkcioniralo, kao i kod svakog setupa, potrebno se pravilno usjeveriti. Usjeverava se pomoću male plastike, koja izgleda poput slamke, kroz koju morate nanišaniti zvijezdu sjevernjaču. Iako se čini kao mission impossible, zapravo je vrlo jednostavno. Pokušaj 1/1 bio je odmah dobitan i sjevernjača se našla u slamki.

Na ovoj fotki, taj setup je vjerno pratio dvije minute ekspozicije, s 50 mm objektivom na crop senzoru, što je super rezultat. Uzevši u obzir stativ koji nije čvrst i uvjete koji nisu bili idealni, jer je puhalo, može se reći da sam zbilja iznenađena krajnjim rezultatom.

Osim što je čvrst, super praktičan, stane u svaku torbu i ruksak,  ne trebate se zamarati napajanjima i baterijama

Crop područja oko M 31

Nedostatak takvog setupa je to što bilo kakvim, pa i najmanjim pomakom, možete zeznuti usjeveravanje, pogotovo ako ste kao ja, skloni popikivanju, rušenju stvari, zapinjanju u sve i svašta, pa još jednom da naglasim za sve nas takve, pokreti moraju biti zbilja minimalni. Kad kažem minimali, znači da pazite kak dišete. (Čak i tipkanje po fotiću, na klimavom stativu, može izbiti usjevern tracker).

Druga stvar koja zadaje glavobolje (ali svi u astrofotografiji su naviknuti na njih, pa jedna – više manje ) je navijanje.

Nakon sat vremena, tracker počne zvoniti (kreću fore o tome kak imaš vekericu u džepu ili ak si žensko, da izvadiš kolače iz pećnice), zvonjava usput probudi životinje tri šume dalje, splaši ostale kolege astrofotografe, lokalnu policiju, pokojeg izgubljenog imigranta u šumi, a to je zapravo znak da je stalo praćenje i da ga ponovo morate navinuti. Simple, don’t you think?

E sad, kreće zabava – Usred navijanja, gubi se početni kadar, jer se tracker vraća na početnu točku, pa ponovo morate pronaći kadar, što baš nije praktično, s obzirom na gore preporučeno minimalno pomicanje. Uz malo volje, truda, pokoju psovku da se i to preživjeti.

Crop područja oko M 33

Šalu na stranu, tko je god pokušao fotkati astro, zna da nema bezbolne metode. Vidjeh neke, s punom skupljom opremom, kako bacaju stvari i čupaju kosu :D, tako da je ovo zbilja jeftina varijanta za sve zaljubljenike u noćno nebo, a i dokaz da manualni trackerić na navijanje zbilja fino odrađuje posao, čak i sa jeftinog klimavog stativa, u kombinaciji s najeftinijim 50 mm objektivom kojeg možete naći na tržištu.

Ko je izdržao do kraja, nek se javi u komentar da mu platim pivu! S druge strane, tko želi spravicu o kojoj sam napisala novi zavjet i sva četiri evanđelja, može prosurfati na Teleskop Centar i naći više informacija.

Živjeli!