Stigao je Ethos 10.

Kako je to prije svega okular iz porodice Ethos, osnovne značajke su iste kao kod Ethosa 13 pa treba u Kuhinji pročitati recenziju od 04.06.2008. godine.

Ethos 10 je uži u srednjem dijelu i stoga lakši od slavnog prethodnika (431 gr prema 570 gr kod Ethosa 13).

Zašto sam uzeo ethosovu desetku a ne trinaesticu?

S mojim dobsonom 300/1200 Ethos 13 mi daje 92 puta povećanja a to mi je za kuglaste i manje otvorene skupove ipak malo, a i vidno polje od 65′ mi nije dovoljno za sve objekte. U čekanju nekog većeg fokusa, priča se o ethosu od 22 mm kao slijedećem, svoju pretragu počinjem s 26 mm koji mi daje 91′, u što npr. stane M42.

Tu dvadesetšesticu kao i naglere od 5 i 7 mm imam gotovo od početka i svaki je odlično pokrivao svoje područje.

Okular koji tražim kroz čitavo vrijeme je taj “srednji” za povećanja od oko 120 puta. Počeo sam sa superploslom od 10 mm, prešao na planetary 9 mm pa na naglera i svaki je doista bio za klasu bolji od ranijeg. Kod naglera bih bio i ostao da prijatelj Ivan nije jedno veče donio svoj Ethos 13 i da nisam pogledao kroz to čudo od okulara i zaprepastio se jasnoćom i kontrastom slike. Kako sam na stranici Skypointa vidio da je izašao Ethos 10 i kako je baš u to vrijeme Zlatko išao do TS-a u Njemačku, od odluke do dolaska ethosa u Pulu prošlo je samo 5 dana!

Vidno polje je stvarno nevjerojatno! Naravno, s brzih f4 ne može se očekivati svih 100° ali i za preostalih čistih oko 90° je potrebno dobro zaviriti u strane. Odmah sam uzeo i 2″ extension tube, prsten s kojim se mogu koristiti 2″ filtri, a kojeg zapravo stalno koristim – da bih okular s njim držao u fokuseru u 2″ otvoru, ali sada s većom dužinom. To mi zbog težine okulara izgleda najsigurnije.

Nakon tri dana došla je i dobra večer – M22 je bio nisko ali se dobro vidio, Labud je i bez UHC-a bio kontrastan i izazvao oduševljenje i naše (Ivana i mene) i naših supruga, a pravi biser je bio Wild duck – M11 – stotine gusto postavljenih i krasno razlučenih zvjezdica. Nakon te slike znao sam da nisam pogriješio! Slično je bilo i s NGC 7789 – krasan okular za baš takve objekte. Onako, kad smo već bili tamo, okrenuo sam teleskop i na M13 i iznenadio se – tih 120 puta je već bilo dovoljno za predivno razlučeni skup – taj kontrast je stvarno nešto nevjerojatno!!

Što reći za kraj – radit ću više, izlaziti samo na star-partije i štedjeti … za slijedeći(e) ethos(e)!!