Bresser Skylux je mali početnički teleskop. 2003. godine počeo se širom Europe prodavati u Lidl lancu trgovina mješovitom robom. Pušta se u prodaju najčešće u vrijeme oko Božića, tako da ga u drugo vrijeme niti ne treba tražiti u tim trgovinama jer se brzo rasproda. Posljednja cijena u ponudi za 21.12.2009. je 555kn.
Vidljiv je i u ponudi na stranici Meade.de gdje je preporučena prodajna cijena 130 Eur.
Jedan od razloga njegove brze prodaje jesu i dobre kritike koje je teleskop imao od strane njegovih korisnika, a često i ozbiljnijih zaljubljenika u astronomiju. Do prije godine dana njegov veliki plus je bila dosta dobra montaža za tako male novce. Riječ je bila o varijanti Astro3 montaže (nosivost 4kg) koja imala i mogućnost dodavanja motora za praćenje po RA osi. Montaža je bila relativno robusna i imala je stativ sa čeličnim nogarama, a slične montaže su se u specijaliziranim prodavaonicama prodavale za dvostruku cijenu od cijene Bresser Skylux kompleta.
Sadašnji Skyluxi nažalost dolaze na puno lošijoj aluminijskoj montaži, koja po principu kosine (wedge) svoj u načelu alt-az princip praćenja, pretvara u ekvatorijalni.
Ta nova montaža je dosta nestabilnija, sklonija vibracijama, te osim ovog laganog Skyluxa ne može ponijeti nikakav iole ozbiljniji teleskop. Njena jedine prednosti su vrlo laka prenosivost, te ipak mogućnost ekvatorijalnog praćenja, ali za umirenje teleskopa nakon svakog dodira je potrebno cca 6-7 sekundi. ![]()
Osim nove montaže lošiji je i tražioc. Stari 6X30 zamijenjen je sa 5X25 s kojim možeš pronaći sjajnije zvijezde, a onda dugo vremena teleskopom od zvijezde do zvijezde hopsati do objekta kojeg tražiš. Cijev fokusera je plastična, a plastični su i svi navoji za vijke fokusera/dijagonala te su stoga skloni proklizavanju.
Kellner okulari su 1.25 inča sa staklenim elementima – 20, 12 i 4mm , lošiji od primjerice Plossla i daju uvećanja od 35X, 58X i od 175X. 20mm i 12mm okulari su ipak prihvatljive kvalitete i u ovom f/10 akromatu daju zadovoljavajuću sliku. Isto se ne može reći za 4mm okular u kojem je slika mutna i puna kromatske aberacije.
Što je ostalo dobro – sama leća teleskopa. Sa kvalitetnim okularima (primjerice, probali smo postaviti Hyperiona na njega) dobije se iznenađujuća oštrina i kvaliteta slike, a naročito kad ga se postavi na kvalitetnu montažu. Na kraju – identična OTA (“Optical Telescope Assembly” – teleskop bez montaže) nalazi se i u Meadovoj NG-70 liniji teleskopa (Meade je vlasnik Bressera). U odnosu na kvalitetu slike – jedino je ograničenje samog teleskopa njegov mali otvor.
Jupiter snimljen pomoću Skyluxa (sa Logitech QC4000Pro u primarnom fokusu). Snimio Saša Nuić.
Venera slikana kroz Skylux, afokalno pomoću Canon Powershot A550. Snimio Saša Nuić.

Stellarvue Raptor je novi apokromatski refraktor koji nudi ova firma. Proizvoditi će se u dvije verzije, 90mm sa cijenom od 2000 USD i 105mm koji će koštati 2500 USD. Raptori imaju triplet objektive sa FPL-53 elementom – iz Stellarvue-a najavljuju savršeni star test! Imaju 2″ Feathertouch crayford fokuser i tubus od karbonskih vlakana koji je lakši od aluminija i brže postigne temperaturu okoline. Svi mehanički dijelovi se rade na CNC mašini, a teleskope testira osobno Vic Maris, šef kompanije.
Nakon moje recenzije CGE montaže, red je da napišem nešto i o novom teleskopu.
Nakon puno proučavanja raznih teleskopa po netu, recenzija i karakteristika, odlučio sam uzeti APO refraktor, dizajniran za astrofotografiju. S obzirom da mi je naravno bitna i cijena, izbor je pao na William Optics 110 FLT APO. U užem izboru su mi bili Takahashi TSA 102 i TMB 105/650. Odlučio sam se za WO zato jer je bio nešto jeftiniji, ima 4″ fokuser i flattener specijalno dizajniran za njega. S obzirom da je objektiv dizajnirao TMB, pretpostavljam da su optički vrlo slični. Takahashi je malo bolje korigiran optički, ali je manjeg promjera, sporiji i ne tako dobro prilagođen za astrofotografiju.
Teleskop je stigao zajedno sa montažom, tako da sam mogao sve zajedno složiti. Došao je u kutiji , u lijepom srebrno-crnom koferu, u tvrdoj crnoj spužvi, profiliranoj prema teleskopu. Zajedno je isporučen sa masivnim prstenovima za montažu.
Prvi dojam je prekrasna , moderna izrada teleskopa, krem bijele boje, sa strukturom površine sličnom kao na objektivima za fotoaparate (barem Canonovim). Fokuser je ogroman, čvrst i fino klizi kad se izvlači.Ima i 1:10 gumb za fino fokusiranje i to stvarno radi odlično, za vizaulno i astrofoto upotrebu.
Integrirani dew shield uz lagano-fini klik sjeda u izvučeni ili uvučeni položaj. Uvučen je dosta kompaktan, tako da ni sam kofer nije prevelik, a kad se izvuče, teleskop izgleda još impresivnije, pogotovo na CGE montaži.
Uz njega sam naručio i veliki flattener , koji je TMB dizajnirao za FLT teleskope. Flattener je ogroman i masivan, namijenjen za astrofotografiju i na srednji format. Uz njega sam dobio adapter za T-ring i za CCD kamere. Impresivo izgleda, a i košta
Kad se namontira na fokuser i na njega aparat, sve skupa dobije na težini skoro 2 kg, tako da sam morao pritegnuti fokuser da se ne izvlači od težine. Što se tiče korekcije slike s flattenerom , stvarno su zvijezde oštre do samog ruba, samo je uvjet da je fokus savršen.
M 20/Triffid nebula – Canon EOS 300D
Sa astrofoto mogućnostima teleskopa sam stvarno zadovoljan. Vrlo daje lijepu i kontrastnu sliku s oštrim zvijezdana do samog ruba. Fokuser je odličan, može se rotirati cijeli, tako da rotira i tražilac, što je zgodno kod uvrnutih položaja teleskopa ili samo zadnji dio kada trebamo zakrenuti samo aparat. Postoji i šaraf kojim dodatno zakočimo fokus.Jedina stvar na koju imam primjedbu je ta da se u flattener nemože nikako montirati 2″ filter, tako da uvijek moram snimati bez . Postoje nekakvi novi filteri koji se umeću u aparat, ispred ogledala, koje bih ja eventualno mogao koristiti .
I najvažnije , slika kroz teleskop stvarno nikad ne razočara. Planeti, mjesec ili sunce, deepsky objekti ,sve u APO refraktoru izgleda odlično. Na planetima sam iznenađen količinom detalja i povećanjem koje mogu postići . Sa binoviewerom sam promatrao Saturn i na 200-260x povećanja, uz neznatni pad kvalitete slike, više zbog seeinga nego zbog optike. Najljepša slika mi je bila na oko 180x, vrlo kontrastna, sa puno detalja na Saturnu, i intenzivnom bojom planeta, tamnijom prema polovima. I najveća razlika je u odnosu na npr. C8 ta što je teleskop puno manje osjetljiv na seeing. Slika je puno stabilnija i oštrija. Vrlo se lako dolazi u točan fokus, sve nekako lakše sjeda na svoje mjesto. Vjerojatno je to i do opstrukcije na SCT-u i većoj osjetljivosti na turbulencije, cime automatski pada kontrast i oštrina. Jednostavno – u APO refraktoru je češće mirna i oštra slika. Mjesec je standardno odličan , bolesno oštra slika sa crnim sjenama, bez refleksija u okularu.Povećanja stvarno idu u beskonačnost ako je atmosfera stabilna, jednostavno se čini da nema velikog pada u kvaliteti slike.
Na Petrovoj Gori sam također bio iznenađen prizorima u okularu. Globularci su razlučeni do centra, kugla oštrih zvjezdica na crnoj pozadini. Galaksije izgledaju kao na crno-bijelim astrofotografijama, slika je kontrastna a u galaksijam se bez problema vidi struktura.M 51, stvarno me iznenadila, baš kao sa fotografije, M 81i 82, neznam kad sam ih vidio ljepše , stanu zajedno u 14mm Speers (u Bobinom Ethosu da ne govorim kako izgledaju , moram si kupiti jedan ). Maglice isto, izgleda kao da APO optika nadoknađuje manji promjer kontrastom, tako da slika ne izgleda puno lošija nego u nekom 8″ SCT-u. Jest da bi u 8″ bilo malo više detalja na većim povećanjima, ali kontrast se nemože mjeriti, slika kroz refraktor je nekako, ljepša.
Sada mi je jasno zašto ljudi kupuju 8″ APO