Sky-Watcher je ove godine u ponudu stavio novu entry-level seriju teleskopa nazvanu StarQuest. Radi se o novoj ekvatorijalnoj montaži koja se može nabaviti s nekoliko različitih početničkih teleskopa. Same optičke cijevi su već dobro poznate, ali ovaj puta u bijeloj boji sa zelenim dovetailom. Montaža je hrapave površine, mat tamno siva, također sa zelenim detaljima. Rezultat je vrlo atraktivan izgled koji će početnicima sigurno na prvi pogled ostaviti dobar dojam.
Sama montaža nije klasičnog ekvatorijalnog izgleda na koji smo navikli. Zanimljivo su riješene kočnice za osi koje nisu postrance kao što smo navikli, već u smjeru osi – zvjezdasti dio na gornjoj fotografiji. Zeleni detalji su zapravo oznake koordinata za rekstacenzijsku i deklinacijsku os, te geografsku širinu. I dok je na R.A. osi metalni prsten, oznake za deklinaciju i geografsku širinu su tek naljepnice.
StarQuest linija se njudi s refraktorima 70/500, 70/700, 80/400 i 102/500. Od reflektora su tu 114/500 i 130/600, a u ponudi su i dva maksutova, 90 mm i 102 mm. Odmah se može uočiti da su to sve redom kratki teleskopi. Budući da mi montaža, ako je entry level, djeluje dosta solidno napravljena, nadao sam se modelu s klasičnim 4.5″ reflektorom (114/900) umjesto kratke verzije. Iz tog razloga odlučio sam se testirati 4.5″ shorty koji se isporučuje sa StarQuest montažom, ali postaviti i standardni 4.5″ s žarišnom od 900 mm. Standardni 4.5″ reflektor je ipak univerzalan instrument, i za deep sky i za planete, te kao takav vrlo dobar izbor za početnike. Samo da je na poštenoj montaži i više ne bi bilo dileme koji je najbolji početnički teleskop.
Upravo zbog toga sam odlučio obje verzije isprobati na StarQuest montaži s Petrove gore. Za razliku od Sky-Watcherove prastare EQ2 montaže koja je prilično komplicirana, StarQuest se postavlja bez puno filozofije. Trebalo mi je oko 9 minuta da posložim teleskop, a s praksom vjerujem da bi se moglo i malo kraće. Ispod možete vidjeti ubrzani video postavljanja teleskopa (verzija 114/900):
Kao što vidite, bio sam nestrpljiv i odmah na montažu postavio standardni 4.5″ refraktor s 900 mm žarišne duljine. S tolikom žarišnom slika je oštra i kontrastna ako je teleskop korektno kolimiran. Jupiter je na 180x povećanju (okular Takahashi LE 5mm) pokazivao odlične detalje. Fino se vidjela crvena pjega, a u pojasevima su se vidjeli mnogi detalji. Zbilja, s ovim početničkim teleskopom se Jupiter može dugo promatrati, slika je odlična, usprkos tome što je planet bio dosta nisko.
Nažalost, StarQuest montaža se nije pokazala primjerena za dugačku cijev. Fokusiranje je bila muka, slika se tresla, i tresla i tresla…doslovno je trebalo izoštravati bez disanja i samo nježnim dodirima na kotačić fokusera. Šteta. Još jedan minus ovog teleskopa je tražilo. Bilo je vrlo teško namjestiti ga i natjerati da pokazuje gdje treba. Na kraju sam izgubio živce i ostavio ga na “otprilike”. S druge strane, vrlo sam zadovoljan šarafima za kolimaciju.
Nakon toga sam postavio 114/500 tubus koji dolazi u StarQuest kompletu. Na njemu je puno praktičniji red dot finder kojeg sam namjestio za 10 sekundi, bez imalo muke. Ovaj teleskop nema mogućnost kolimacije, ali kad sam provjerio, činilo mi se dosta dobro namješteno. Odmah sam ubacio 5 mm okular za 100x povećanje i naciljao Jupiter. Očekivano, ovaj teleskop kratkog fokusa definitivno nije za planete. Slika je već na 100x bila “dlakava”, slabog kontrasta. Međutim, kratki tubus se dobro ponašao na montaži. Nije bilo problema s fokusiranjem i pretjeranim tresuckanjem. Sad je jasno zašto su u SkyWatcheru odlučili StarQuest liniju nuditi samo s kratkim optičkim cijevima.
Bilo je vrijeme isprobati teleskop u onome u čemju bi trebao biti najbolji – deep sky objektima na malim povećanjima. Ubacio sam 17 mm Lacerta SWA okular s 70° prividnim vidnim poljem. To je povećanje od 33x i stvarno vidno polje 2°. E to je već bilo nešto drugo! Švrljao sam po maglicama u ljetnom Mliječnom putu – Lagoon, Trifid, Swan, Eagle…svi su bili sjajni i jako lijepi. Naročito me iznenadila Eagle Nebula (M 16) kako se fino vidjela maglica. Stavio sam i UHC filter za još bolju vidljivost. Moram priznati da je bio gušt gledati te maglice. Lacerta okular je dobra kombinacija s ovim teleskopom, nije glomazan, a vidno polje je veliko. Doduše, zvijezde na rubu su užasno razvaljene, pa sam ih jednostavno ignorirao.
Uglavnom, ova početnička montaža je dobar napredak u odnosu na prastaru kompliciranu EQ2. Jednostavno se koristi, lijepo izgleda, ali nažalost nije u stanju nositi se s teleskopima dužih cijevi. Šteta, jer 114/900 reflektor je dobra početnička sprava i fali mu neka čvršća montaža. Mislim da je najveći problem u tronošcu, aluminijske noge su dosta uske, pa zato fali čvrstoće. Trebalo bi paziti da ih se ne izvlači previše, svakako ne ispod razine gdje se šarafi pladanj za okulare i dodatke.
Za montažu još nisu dostupni motori, ali navodno će biti do kraja godine (2019.).
Od teleskopa koji se nude u kompletu treba uzeti u obzir da short tube refraktori i reflektori nisu za velika povećanja. Time možda i nisu idealan izbor za potpune početnike koji će vjerojatno htjeti uživati u pogledu na planete i Mjesec, ali su super za deep sky objekte na malim povećanjima. Zgodan trik bi bio na 102 mm refraktoru napraviti masku koja bi mu zatvorila objektiv na 70 ili 80 mm za bolji kontrast na planetima, a onda 102 koristiti za deep sky. Maksutovi su kompaktni i njima je ova montaža sasvim dovoljna, a cijena je sasvim korektna.
Hvala Teleskop centru na ustupljenim teleskopima 😉
Leave a Reply