UPDATE: ovaj dalekozor se više ne proizvodi. Zamijenjen je verzijom SP 10×50 WP.

Dalekozor Pentax PCF WP II sam odabrao nakon što sam koristio više jeftinijih dalekozora, od “bezimenih” preko Oberwerka, do crvenih Tasco leća. Puno sam ih promijenio jer niti sa jednim nisam bio zadovoljan – osim prvog 7×50 Zeissa kojeg sam dobio na posudbu. Budući da je dalekozor ipak instrument koji se uvijek može nositi na put, čak ako u prtljagu ne stane niti najmanji teleskop, a uvijek je dobrodošao kao pomagalo za traženje objekata u teleskopu, odlučio sam se uzeti jedan stvarno kvalitetan “brand name” dalekozor.

Izbor je pao na Pentax jer sam do sada bio oduševljen njihovom optikom. Pentax 10×50 PCF WPII mi se učinio dobar “na papiru” sa povoljnom cijenom. Iako je cijena od cca 1500kn možda visoka u odnosu na standardne dalekozore koji se mogu naći u našim dućanima, mislim da je dobro uložiti nešto više novaca u kvalitetnu optiku. Kvalitetan dalekozor nećete tako brzo poželjeti zamijeniti drugim.

PCF WP II (Porro Center Focus Water Proof) već na papiru ima odlične karakteristike – osim standardnog prividnog vidnog polja od 50 stupnjeva i porro prizmi, dalekozor je punjen dušikom i vodootporan, što mu osigurava dugovječnost. Na slici se vidi atraktivan moderan dizajn koji je i u stvarnosti funkcionalan jer dalekozor dobro leži u rukama, a gumirano tijelo je ugodno držati i na niskim temperaturama. Mehanički, ovo je najbolji dalekozor koji sam do sada imao prilike koristiti. Razmak između očiju je lako namjestiti te se u toj poziciji drži cijelo vrijeme tijekom promatranja. Okulari imaju štitnike podesive udaljenosti – osim skroz spuštenih i izvučenih, mogu se klik-stopom namjestiti i na jednoj poziciji između. Tako namješteni dobro drže poziciju kada se prislone oči.

Desni okular ima odlično riješen prsten za podešavanje dioptrije, pa nije potrebno rotirati cijeli okular, već samo prsten koji tada ostaje na zadanom mjestu. Kod dalekozora gdje rotira cijeli okular često se može desiti da se dioptrija nehotice promijeni zbog pritiska za vrijeme promatranja, što ovdje nije slučaj. Ovaj sistem me ugodno iznenadio jer me konstantno namještanje dioptrije kod nekih dalekozora živciralo budući da se slika stalno defokusirala i više sam se bavio namještanjem nego promatranjem.

Kotač za izoštravanje se može “zaključati” kada se jednom postigne fokus, tako da se pogura u smjeru objektiva (čuje se fini tvrdi “KLIK”). To je korisno za astronomiju, ali treba upotrijebiti malo veću silu pa se ponekad desi da se forkus pomakne prilikom zaključavanja. No dalekozor i bez zaključavanja dobro drži fokus.

Jedino što nije na nivou konstrukcije je poklopac koji zajednički pokriva oba okulara. Ne stoji dobro na njima i lako pada čak i kada se dalekozor maksimalno raširi.

Za solidnom konstrukcijom ne zaostaje ni optika. Objektivi i okulari imaju odlične anti-refleksivne premaze, vrlo su tamni, što znači da propuštaju puno svjetla. Eye relief okulara je ugodnih 20mm. Slika je prilično oštra i vrlo kontrastna. U Pentaxu su očito odlučili da je bolje ponuditi okulare standardnog vidnog polja nego širokokutne kako bi kvaliteta slike bila što bolja. Kvaliteta je znatno lošija na rubovima, ali to se odnosi na ekstremni rub, dakle manje od 5 stupnjeva. To se uopće ne primjećuje kada se gledaju objekti u centru vidnog polja.

PCF WP II sam jednom direktno usporedio sa nekim no-name jeftinim dalekozorom. Jupiter je bio blizu horizonta i u jeftinjaku mu se uopće nisu vidjeli sateliti, dok ih je Pentax bez problema pokazao. Pentax sigurno nije optički najkvalitetniji dalekozor, ali zaista mnogo pruža za uložene novce.