Skip to content


Meade 34mm SWA okular

Stigao mi je  Meade 34mm SWA okular. S obzirom da sam osvojio 5. mjesto na natjecaju za astrofotografiju ,http://www.twanight.org/newTWAN/news.asp?newsID=6046 , dobio sam 130$ i morao ih potrositi u OPT-u.

Izbor je pao na Meade 34mm SWA okular, koji je trenutno ( jos uvijek) na akciji po 99$, kao i cijela serija SWA okulara. Prijasnja cijena je bila oko 300$ za 2″ 34mm i 40mm. OPT-ovci pristaju slati u Evropu , sa cca 40$ shippingom.

Uglavnom, nakon peripetija na posti u Branimirovoj i dokazivanja sta sam to narucio/kupio, dali su mi ogroman paket ( ogroman za velicinu okulara) . Mislim da bi manja mikrovalna stala u njega -)

Fino zapakirana , u njemu je bila nesto manja kutija sa okularom.

Iznenadio sam se da je  tako ogroman i tezak , na slikama po netu se ne dobije takav dojam.

U Bobinom stilu, slikao sam ga sa konzervom pive i jos par okulara , za usporebu. First light je pao samo dnevni, a za nocni cu morati pricekati razvedravanje…

Galerija slika

Posted in okulari: 20-50 mm.

Tagged with , .


Ethos SX – 110 stupnjeva

Tele Vue 3.7mm Ethos-SX

(Simulator eXperience)

Worlds 1st Astronomical Eyepiece with 110° Apparent Field

Posted in novosti.


ORION UK OD 300 S De luxe

Teleskop nije stigao danas, naravno, vidio je on već dva velika PGSP-a, ali – kako sam mu nedavno očistio (oprao) primarno ogledalo, a jučer ga donio od Zlatka koji je podesio vijke u ćeliji primarnog ogledala – teleskop je sada kao nov, pa je nekako i vrijeme da ga predstavim.

Teleskop je engleski Orion, promjera primarnog ogledala 300 mm. “S” znači da se radi o kratkoj verziji od 1200 mm (postoji i L verzija, fokusa 1600 mm), a “de luxe” da je optika poboljšana.

Cijev je dužine 1115 mm, bijele boje, svega malo šira od promjera ogledala, iznutra vrlo dobro zaštićena hrapavom crnom bojom protiv odbljeska. Montaža je od drva, teška 15 kg, a koluti su veliki, promjera 30 cm pa cijev odlično leži i drži položaj u kom je god smjeru postavio. Fokuser je Crayford 2″ s 1,25″ adapterom, a kako bi se dobila fokusna dužina kod optičke (ne-fotografske) upotrebe potrebno je koristiti prsten od 40 mm.

Kod kupnje sam imao više izbora: oko toga da će teleskop biti dobson nisam imao dileme. Htio sam što veći promjer a tu su onda počeli problemi – sve su cijevi s velikim ogledalima bile preteške za moje mogućnosti. Orion (u.k.) je jedini nudio veliki otvor uz prihvatljivu težinu. To “prihvatljivo” je ljepše izgledalo na reklami nego u stvarnosti. Cijev se naime reklamirala kao samo 12,5 kg teška. Reklama je bila nešto starija – pa je cijev umjesto s 12,5 kg došla do mene sa 16 kg težine. Istina, kasnije sam čitao da je težina cijevi povećana na zahtjev kupaca jer se kod te ultra lake događalo da se cijev savijala pa se morao smišljati što učiniti: dodavati treći prsten i širu šinu, prilagođenu metalnu podlošku ili neko treće rješenje. Orion je sam to riješio i cijevi su danas težine 16 kg.

Danas se taj teleskop nudi s montažom od jakog aluminija ali ova drvena je oku ugodnija (vjerujem da je i aluminijska, s aluminijskim kolutima, podjednako stabilna).

Tražilo je 8×50 a uzeo sam varijantu s 90º pogledom jer mi tako i okular tražila i glavni okular gledaju u istom smjeru. Kod traženja objekata je to dobro jer teleskop pomičem onako kako vidim u tražilu, jedino se poslije kod gledanja objekta trebam prebaciti na obrnutu sliku – ali to je samo stvar navike.

Ispod postolja dao sam ugraditi manje kotače i tako teleskop dovezem do auta (jer bi mi ga bilo nemoguće samom nositi). Na svakom rubu postolja ugradio sam veći inbus vijak – tako da kod gledanja podignem montažu za koji milimetar da kotači ostanu u zraku pa to povećava stabilnost.

Optika je kod Oriona uk vrhunska – u ovoj de luxe varijanti je s lambdom 1/6 (razlika s ¼ do 1/6 košta nekih 400 ). Odraz svjetla je čak 97%. Praktično to npr. znači da Jupiter bez filtra teško mogu gledati. Razlučivanje je s druge strane stvarno dobro, pa u M42 na 240x povećanja uz zvijezde trapeza vidim i petu zvijezdu.Naći odgovarajući teleskope je vrlo teško i vrlo individualno: treba posložiti više faktora – želje, ciljeve, cijenu, težinu i veličinu teleskopa. Sada i za sada sam zadovoljan.

Posted in reflektori.

Tagged with , .


Celestron Ultima LX 13mm i 17mm

Nigdje na netu nisam uspio vidjeti fotografiju Celestron Ultima LX okulara sa nećim poznatim, pa evo jedna moja. Parafokalne Ultime LX su 0,6kg teški okulari sa vidnim poljem od 70°, 16mm Eye Relief, Fully Multi Coated, 8 elemenata i prihvatnim barelima od 2“ i 1,25“. Prihvat za filtere je 1,25“ ili uz prsten koji produlji 2“ barel na okularu, moguće je koristiti i 2“ filter.

Završna obrada je izvedena savršeno precizno. Zbog gumirane obloge okulari savršeno leže u ruci, prilikom svih manipulacija. Rotirajući prsten na mijestu pogleda kroz okular, može se podignuti ili spustiti , ćime je omogućen ugodan pogled na odstojanju oka koje nam odgovara. Cijelo vidno polje u okularu je oštro od ruba do ruba, možda je za moj mozak 70° malo preveliko, jer ga ne mogu vidjeti u ravnom pogledu, pa sam morao kružiti po okularu. Zvijezde su toćkice od ruba do ruba okulara. Pogled je kao kroz prozor svemirskog broda, znam, nisam nikad gledao kroz taj prozor, ali sigurno se tako vidi

Uspio sam dva puta pogledati kroz Ultime LX. Oba puta sam promatrao M42. Svaka zvijezdica se vidi jasno i odvojeno od maglice koja ih obavija, maglica je raširila “krila” kroz 70° vidnog polja Ultime LX 13mm (115x), možda je i veća, no to ću saznati kad seing bude bolji. Drugi puta sam M42 promatrao kroz Ultimu LX 17mm (88x). Iako sam imao manje povečanje nego sa 13mm (115x), to me nimalo nije smetalo, jer pogled kroz ove okulare je fenomenalan. Vjerujem da ću uskoro, na nekom okupljanju moći pogledom kroz njih, usporediti Ultime LX sa Hyperionima, Ethosima, Naglerima i Pentaxima. Za sada sam jedinu usporedbu napravio sa Hyperionom 5mm i to ne pogledom kroz njih već samo držanjem u ruci. Ultime LX su malo „bucmastije“ i po mojoj ocjeni puno bolje završno obrađene. Hyperion djeluje  grubo u završnoj obradi.

Umetanjem Ultima LX u Barlow, gubi se dobar dio svijetla, pa je potrebno malo pričekati da se oko privikne na manju količinu svijetla. Na Mjesecu to nije toliko primjetno, no na M-42 i te kako. Širina vidnog polja i dalje ostaje impresivna, sa puno više detalja u M-42.

Za sada toliko!

Posted in okulari: 10-20 mm.


SkyWatcher Skyliner-300P FlexTube Dobson 305/1500mm with auto tracking

Teleskop dolazi  u dvije kutije, u kojima bi se za silu moglo i prespavati na nekom proljetnom maratonu. Što je i normalno, jer ovo je prije svega Dobsonian od respektabilnih 305 mm promjera primarnog ogledala.  Na fotografiji su to dvije kutije koje dodiruju pod.

Montaža:

Prilikom otvaranja kutija, tješio sam se da su takve zbog zaštitnih stiropora i kartona. Očekivanja su se donekle i ostvarila, no prilikom sastavljanja montaže, ona je daleko premašila gabarite kartonske kutije. Neko vrijeme sam buljio u montažu i pokušavao se uvjeriti da nije tako velika, ali nisam uspio. Montaža je ogromna!

Ida majstorica, uživa u montaži

Sastavljena montaža je iznimno čvrsta, nema nikakvog njihanja ili nepotrebnih pomaka. Cijela stoji na tri noge, koje su sa donje strane gumirane i ne kližu se.

Cijev teleskopa:

Cijev kao cijev razmišljam ja i krenem je vaditi iz kutije, ooops i vratim se ja sa cijevi natrag u kutiju. Strana gdje je ogledalo, iznenadila me svojom težinom i sad sam morao razmisliti, gdje i kako da primim cijev da bi je usidrio na montažu. Cijev ostavlja šminkerski dojam i baš mami pogled na sebe. Crno-bijela kombinacija je pogođena baš s ukusom. Prstenovi koji drže tri pomične šipke, su od neke legure aluminija (predpostavljam), kao i šipke. Šipke klize kroz prstenove, bez ikakvog zapinjanja, gdje god držali cijev. Dakle nema nikakvih pomaka kad su šipke otpuštene. Sve sam očekivao neku šlampavost, no na moju veliku sreću, nisam je uspio pronaći. SW mogu usporediti sa mojim bivšim refraktorom 120/1000, koji me živcirao na svakom šerafiću, a pogotovo na fokuseru, no na ovom dobsonu, stvarno nemam zamjerke. Odlično su ga projektirali i napravili. Tražioc 9×50 je ravnog pogleda i to odličnog širokog pogleda. Fokuser je laganoklizni Crayford sa odvojenim prihvatima 2″ i 1,25″ i to je jedino što si još nisam uspio objasniti ZAŠTO!?!! no ako je to jedina mana…preživjet ću.

…na fotografijama  je fokuser sa kliznom cijevi u koju je uvrnut taj “novi” reduktor. U njega se stavlja posebno 2″ adapter, a posebno 1,25“ adapter, na koji se može montirati T2 ring. Navoje sam odvrnuo da se bolje vide, inače se sve zavrne do kraja.

Mislio sam da su inžinjeri u SW, malo zadrijemali i previdli mogučnost ugradnje ručke na cijev reflektora, koja bi olakšavala njegovo prenošenje i umetanje na montažu. No to ne bi imalo smisla. Jedna jedna ručka nikako nije dovoljna za kvalitetnu manipulaciju ovom impresivnom cijevi i mora se držati sa dvije ruke. Ručka bi vjerojatno trebala i neko dodatno ojačanje sa unutarnje strane cijevi, jer samo dva šerafa koja bi držala ručku, nešto bi iskrivila na teškoj cijevi.
Jedan detalj mi je teško procijeniti. Cijev je stalno u balansu, bila ona bez ićega na sebi ili na nju dodali: tražilo + 2″ barlow + 2″okular od 600g. što je poprilična težina. Izgleda da su “kuplungi” na motorima dovoljno čvrsti sve to držati. Cijev prema dolje, počinje “propadati” tek ispod 10% nagiba cijevi, no taj položaj kod promatranja nikad i nije bitan, sve iznad toga, odlično drži balans. Sa montiranim EOS 20D + battery grip, drži balans tek iznad 45% i tu bi već trebao neki kontrauteg, jer je fotić poprilično težak i van centra fokusera ili skinuti battery grip.

Klizne šipke funkcioniraju zapanjujuće glatko kod rastavljanja i sastavljanja cijevi. Na svakom od tri ležišta, nalazi se opruga koja završava kuglicom koja “škljocne” u rupe na cijevima. Tako i bez dodatnog zatezanja, cijev dolazi u svoj položaj. ODLIČNO riješeno!!!

Motori:

Motorizacija montaže ima 6 brzina, od kojih sam prvo isprobao samo najbržu (800x). Dobio sam dojam da mi je lakše i brže pomaknuti teleskop pomoću motora u željenu poziciju, nego ga ručno okretati i čekati “kuplunge” da se namjeste.

Nakon što sam preveo upute za rad sa motorima, gumbi na kontroleru imaju više opcija i kombinacija sa duplim tipkama.
Nakon što sam savladao i motorizaciju, mogu primijetiti. AUTO tracking, vjerojatno u SW znaći da i auto prije vožnje upališ, pa onda ručno vrtiš volan i pritišćeš papućice pod nogama i ako nije automatski mjenjač, mijenjaš brzine jednom od ruku.
Dakle nema u ovom kontroleru nikakvih softwera koji bi držali objekt u vidnom polju. Ako se teleskop usjeveri po uputama, pračenje je precizno, dok se drži tipka za naprijed, uz korigiranje prema gore ako se promatranje vrši na istočnom dijelu neba, ili prema dolje ako se vrši na zapadnom dijelu neba. Motori dobro reagiraju na tipke i ja sam više nego zadovoljan, a za automatsko pračenje objekata, uz eventualne korekcije i GO-TO, trebat ću nabaviti drugi kontroler, koji dolazi sa Skyscan HEQ5 i EQ6. Našao sam na netu, da je to već sad moguće sa novom verzijom softwera, a svaka sljedeća će to i poboljšati, pa možda i SW u prodaju pusti taj pametniji kontroler sa ovim dobsonom, jer to im je i cilj. (U vrijeme pisanja ove recenzije, pojavile su se i prve službene verzije GO-TO-a.)
Ima opciju CRUSER i čini mi se fora. Ona “češlja” nebom, u rasponu 45° lijevo desno i prije svakog vračanja, podigne se za nekih 2,5-5°. Sa nekim širokokutnim okularom, velike žarišne, moglo bi biti fora…bar na kratko.

Motorizacija u praksi:

Pomicanje teleskopa po Az daje popriličan otpor kad se vrti ručno, dok Alt ide vrlo glatko i ako je cijev dobro balansirana, nema trzavica, niti otpora motora. Na Az osi, otpor motora je osjetan i kad se cijeli teleskop pomakne u jednu stranu, pomicanje u drugu ima “luft” od par milimetara, možda 2-3mm. Taj luft je predpostavljam, zbog kuplunga koji omogućavaju da se teleskop vrti ručno iako su motori u pogonu. Kod promatranja i pomicanja teleskopa pomoću motora, Az os savršeno prati naciljani objekt, no ako se slučajno objekt “pretekne” sa navođenjem, bolje ga je pričekati nego vračati teleskop pomoću motora. Zbog spomenutih 2-3mm reakcija na vračanje traje oko 5sek. dok se “gajda”, a na poziciji “slow” traje 2-3sek, dok na “fast”, reagira ispod 2sek ali i izgubi objekt. Reakcija motora na pomicanja u Alt os je trenutna, nema nikakvog praznog hoda i to me sad malo zbunjuje, jer i ti motori rade i dozvoljavaju ručno pomicanje, a nema praznog hoda kao na Az osi. Jel to normalno ili ne, nemam pojima, no ruku na srce i nije to neka greška, jer kad se krene u jedan smjer pračenja, sa dvije tipke sve teće glatko i precizno.
Spomenuo sam već da teški okulari i 2″ barlow, a posebno 20D, pomalo naruše balans cijevi, pa sam u potrazi za kontrautegom, došao na ideju da u  torbicu koja se inaće nosi oko pasa, stavim 1kg olovnih ploćica i kuglica koje nekim slučajem imam i tom torbicom obujmim cijev. Po potrebi pomaknem naprijed natrag i stvar super funkcionira, a ne moram ništa bušiti i šerafiti na cijev.

Optika:

Teleskop je bio totalno dekolimiran i morao sam kolimirati i sekundarno i primarno, što je uz laserski kolimator, bilo gotovo za 10min. Primarno ogledalo je napravljeno od Pirex stakla. Teleskop ne gubi kolimaciju kada se cijev satavlja za transport i rastavlja za promatranje.

Trenutni zaključak:

Vrlo ugodno sam izneneađen kvalitetom izrade po svim segmentima setupa

Prvo vizualno promatranje:

Imao sam Celestron Newton 114/900 na nekoj klimavoj montaži, SW refraktor 120/1000 na motoriziranoj EQ5, homemade refraktor 80/900 na Celestronovoj viljuškastoj montaži i Dobson CALD 200/1200… sve to i duplo, da mi netko sad nudi, u zamjenu za Celestron Ultima LX okular… ne bi uzeo, a nakon pogleda kroz njega umetnutog u naslovljeni teleskop,  teško ću se odlučiti za ikakvu drugu cijev prije nego kroz nju pogledam.

U zraku je dosta magličasto, nije baš zadovoljavajuć seing, no sam pogled na mjesec kroz 13mm mi je oduzeo dah… nakon što su se oći bolje priviknule na mrak, doslovno sam zinuo. Ni sa jednim prijašnjim teleskopom, nisam vidio ovako čistu i kontrastnu sliku…. predivno.
Onda sam pogledao i M42. Svaka zvijezdica se vidi jasno i odvojeno od maglice koja ih obavija, maglica je raširila “krila” kroz cijelo vidno polje Ultime LX 13mm od 70°, možda je i veća, no to ću saznati kad seing bude bolji.

Prve astrofotografije:

Slika Mjeseca, 19:30 h, 18.2.2010.g.

ISO:100
1/200 sek
f/4,9
Dob-305/1500 mm
EOS 20D
single frame

Fullframe

Crop

Posted in reflektori.


Aluminizacija zrcala u Ghetaldusu

Važna je novost da se odnedavno u Hrvatskoj može aluminizirati zrcalo (ogledalo) teleskopa reflektora. Tvrtka Ghetaldus d.o.o. vrši uslugu nanošenja tankog refleksivnog sloja aluminija na udubljeno primarno zrcalo teleskopa promjera do 300mm. U Ghetaldusovoj vakuum komori se na stakleni disk (izbrušen u sferni ili parabolični oblik) prvo nanosi sloj aluminija, a zatim zaštitini sloj silicijevog dioksida koji spriječava oksidaciju aluminija.

Cijena aluminizacije je 1,10 kuna / mm promjera zrcala + PDV. Stoga za aluminizaciju velikog zrcala promjera 300mm treba platiti približno 350 kuna, a zaštitni sloj uračunat je u cijenu. Refleksivnost sloja aluminija je 91%.

Ovu obavijest objavio je Stipe Vladova 1. listopada 2009. na internetskom forumu “hr.sci.astronomija” i znalci su odmah uvidjeli njenu važnost, jer se do sada aluminizaciju zrcala moralo obavljati u inozemstvu (Italija, Njemačka, Mađarska…).

U mojem astronomskom inventaru više od 20 godina čuvao sam dva parabolična zrcala za teleskop Newton reflektor promjera 120mm koja sam kupio od sarajevskog Centra astronoma amatera. Zrcala su vjerovatno izrađena u Sarajevu u tvornici optike Zrak. Jedno od ovih zrcala greškom je aluminizirano na ravnoj – nebrušenoj strani i stoga bilo neuporabivo za izradu teleskopa. Ovo staklo paraboličnog profila poklonio sam školi u kojoj radim (OŠ Vladimitra Nazora, Virovitica) pod uvjetom da škola plati trošak aluminizacije i da ovo zrcalo posluži učenicima za samogradnju Newtonovog teleskopa s Dobsonovom montažom.

Gospodin Darko Seleši iz tvrtke Ghetaldus pokazao je primjernu poslovnost otvaranjem mogućnosti aluminizacije zrcala u rokovima tijekom prosinca 2009., odnosno tijekom siječnja 2010. Staklo je, obloženo s više slojeva valovite ljepenke i vate, poštom žurno poslano na aluminizaciju u prosinačkom terminu i nakon tjedan dana vraćeno. Aluminizacija je uspješno obavljena i “stari komad stakla” po prvi put fokusirao je Sunčeve zrake u snijegom okovanom školskom dvorištu u vremenu zimskog solsticija. Mladi astronomi s nastrpljenjem očekuju samogradnju Newtonovog teleskopa za vrijeme zimskih školskih praznika. Aluminizacija ovog zrcala promjera 120mm koštala je 162 kune, odnosno sveukupno 220 kuna, kad se pribroji trošak slanja preporučene pošiljke.

Među astronomima amaterima u Hrvatskoj ima i samograditelja koji svoje teleskope sklapaju od tvornički izrađenih optičkih i mehaničkih dijelova. No, među njima ima i manji broj tzv. “gurača stakla” koji kreativno uživaju u brušenju sfernih ili paraboličnih zrcala vlastitim rukama. Prije 40-tak godina prvi su postupak brušenja zrcala u beogradskom časopisu Kosmoplov popularizirali ing. Mladen Hudec i njegov sin Goran Hudec, danas doktor znanosti i sveučilišni profesor.

Prije dvadesetak godina brušenje zrcala za teleskope učilo se na ljetnim školama astronomije u istarskome Višnjanu pod vodstvom dr.sc. Željka Andreića i prof. Korada Korlevića. Odnedavno se u Korenici održavaju ljetne škole brušenja zrcala za teleskope na kojima svoja bogata iskustva mlađim naraštajima nadahnuto prenose vodeći hrvatski samograditelji teleskopa dr.sc. Željko Andreić, Berislav Bračun i Stipe Vladova.

Proteklih nekoliko godina mnoga su izbrušena i ispolirana teleskopska stakla ostala neupotrebljiva jer ih nije bilo moguće aluminizirati u Hrvatskoj. Sada je tome došao kraj! Ekonomska kriza i kreativno-istraživačka nagnuća uskoro mogu rezultirati brojnijim projektima izrade zrcala i amaterske samogradnje teleskopa u Hrvatskoj.

Možda će nam u budućnosti Ghetaldus omogućiti izbor da, umjesto aluminizacije, po nešto višoj cijeni zrcala naših teleskopa posrebrimo radi veće refleksivnosti (95 do 97%). Ako se riješi problem učinkovitog skidanja starog, dotrajalog sloja aluminija sa teleskopskih zrcala radi nanošenja novog sloja visoke refleksivnosti, mnogi će vlasnici starih tvornički izrađenih zrcalnih teleskopa poželjeti da Ghetaldusovi stručnjaci njihovim „ljubimcima podare novu mladost“, tj. produže vijek uporabe!

Potrebne informacije:

  • Ghetaldus d.o.o. Rudarska draga 17., 10430 Samobor
  • Osoba za kontakt: Darko Seleši
  • Tel. +385 1 55 95 214, Fax. +385 1 55 95 292, Mob. +385 91 48 47 718
  • e-mail: darko.s…si@ghetaldus.hr

Posted in samogradnja.

Tagged with , , .