Vixen VSD 100/3.8

Vijest o novom apokromatskom astrografu gotovo da se neopaženo provlači kroz astronomske krugove…no čak i ležernom čitatelju u cijeloj priči nešto “smrdi”. Otkad je Pentax prestao proizvoditi teleskope, astrofotografi željni apsolutnog savršenstva morali su sreću potražiti u drugim proizvođačima koji su uglavnom u svom dizajnu koristili razne kompromise – field flatteneri, slabiji kontrast, relativno maleno korigirano vidno polje za fotografiju… Po nekim glasinama i stručnjaci iz Pentaxa svoju su sreću potražili u novoj firmi, a sad se čini da je stvar napokon izašla na vidjelo! Riječ je o teleskopu koji neodoljivo podsjeća na stari Pentax SDUF 100, brzi f/4 astrograf, no ovaj puta u verziji sa pet elemenata i čak f/3.8! Vixen VSD 100/3.8 u svojoj najavi (na tržište bi trebao izaći ove jeseni) definitivno podsjeća na karakteristike starih Pentaxa – vidno polje korigirano za srednji format, zvijezde do 15 mikrona na rubovima, posebno dizajnirani reduktor (da, reduktor!!! Sa f/3.8 na f/3, to je senzacija!) i ekstender koji ujedno služi i za vizualna promatranja..

VSD_ScopeZa one koji možda nisu vidjeli stari Pentax SDUF, evo usporedba:

SDUF-totale-ota

Mislim da je usporedba dovoljna 😉 No svejedno, novi Vixen se čini zaista moćna sprava, a ako je to zbilja napredni Pentax SDUF, to je samo još jedna pozitivna stvar u cijeloj priči! Takahashi, pojedi se! Druge proizvođači uopće nisu vrijedni spomena. Za sada cijena nije navedena, osobno sumnjam da će biti manja od 5.000 EUR, sa korektorima od barem 500-1000, ali savršenstvo ima svoju cijenu. Iskreno, 5.000 EUR za ovakvu mrcinu je jako povoljna cifra. U kvalitetu Pentax, pardon, Vixen optike uopće ne treba sumnjati..kao primjer slobodno pogledajte moju galeriju astrofotografija 😉

 

William Optics 110 FLT APO

Nakon moje recenzije CGE montaže, red je da napišem nešto i o novom teleskopu.

Nakon puno proučavanja raznih teleskopa po netu, recenzija i karakteristika, odlučio sam uzeti APO refraktor, dizajniran za astrofotografiju. S obzirom da mi je naravno bitna i cijena, izbor je pao na William Optics 110 FLT APO. U užem izboru su mi bili Takahashi TSA 102 i  TMB 105/650. Odlučio sam se za WO zato jer je bio nešto jeftiniji, ima 4″ fokuser i flattener specijalno dizajniran za njega. S obzirom da je objektiv dizajnirao TMB, pretpostavljam da su optički vrlo slični. Takahashi je malo bolje korigiran optički, ali je manjeg promjera, sporiji i ne tako dobro prilagođen za astrofotografiju.

Teleskop je stigao zajedno sa montažom, tako da sam mogao sve zajedno složiti. Došao je u kutiji , u lijepom srebrno-crnom koferu, u tvrdoj crnoj spužvi, profiliranoj prema teleskopu. Zajedno je isporučen sa masivnim prstenovima za montažu.

Prvi dojam je prekrasna , moderna izrada teleskopa, krem bijele boje, sa strukturom površine sličnom kao na objektivima za fotoaparate (barem Canonovim). Fokuser je ogroman, čvrst i fino klizi kad se izvlači.Ima i 1:10 gumb za fino fokusiranje i to stvarno radi odlično,  za vizaulno i astrofoto upotrebu.

Integrirani dew shield uz lagano-fini klik sjeda u izvučeni ili uvučeni položaj. Uvučen je dosta kompaktan, tako da ni sam kofer nije prevelik, a kad se izvuče, teleskop izgleda još impresivnije, pogotovo na CGE montaži.

Uz njega sam naručio i veliki flattener , koji je TMB dizajnirao za FLT teleskope. Flattener je ogroman i masivan, namijenjen za astrofotografiju i na srednji format. Uz njega sam dobio adapter za T-ring i za CCD kamere. Impresivo izgleda, a i košta 🙂

Kad se namontira na fokuser i na njega aparat, sve skupa dobije na težini skoro 2 kg, tako da sam morao pritegnuti fokuser da se ne izvlači od težine. Što se tiče korekcije slike s flattenerom , stvarno su zvijezde oštre do samog ruba, samo je uvjet da je fokus savršen.

M 20/Triffid nebula – Canon EOS 300D

Sa astrofoto mogućnostima teleskopa sam stvarno zadovoljan. Vrlo daje lijepu i kontrastnu sliku s oštrim zvijezdana do samog ruba. Fokuser je odličan, može se rotirati cijeli, tako da rotira i tražilac, što je zgodno kod uvrnutih položaja teleskopa  ili samo zadnji dio kada trebamo zakrenuti samo aparat. Postoji i šaraf kojim dodatno zakočimo fokus.Jedina stvar na koju imam primjedbu je ta da se u flattener nemože nikako montirati 2″ filter, tako da uvijek moram snimati bez . Postoje nekakvi novi filteri koji se umeću u aparat, ispred ogledala, koje bih ja eventualno mogao koristiti .

I najvažnije , slika kroz teleskop stvarno nikad ne razočara. Planeti, mjesec ili sunce, deepsky objekti ,sve u APO refraktoru izgleda odlično. Na planetima sam iznenađen količinom detalja i povećanjem koje mogu postići . Sa binoviewerom sam promatrao Saturn i na 200-260x povećanja, uz neznatni pad kvalitete slike, više zbog seeinga nego zbog optike. Najljepša slika mi je bila na oko 180x, vrlo kontrastna, sa puno detalja na Saturnu, i intenzivnom bojom planeta, tamnijom prema polovima. I najveća razlika je u odnosu na npr. C8 ta što je teleskop puno manje osjetljiv na seeing. Slika je puno stabilnija i oštrija. Vrlo se lako dolazi u točan fokus, sve nekako lakše sjeda na svoje mjesto. Vjerojatno je to i do opstrukcije na SCT-u i većoj osjetljivosti na turbulencije, cime automatski pada kontrast i oštrina. Jednostavno – u APO refraktoru je češće mirna i oštra slika. Mjesec je standardno odličan , bolesno oštra slika sa crnim sjenama, bez refleksija u okularu.Povećanja stvarno idu u beskonačnost ako je atmosfera stabilna, jednostavno se čini da nema velikog pada u kvaliteti slike.

Na Petrovoj Gori sam također bio iznenađen prizorima u okularu. Globularci su razlučeni do centra, kugla oštrih zvjezdica na crnoj pozadini. Galaksije izgledaju kao na crno-bijelim astrofotografijama, slika je kontrastna a u galaksijam se bez problema vidi struktura.M 51, stvarno me iznenadila, baš kao sa fotografije, M 81i 82, neznam kad sam ih vidio ljepše , stanu zajedno u 14mm Speers (u Bobinom Ethosu da ne govorim kako izgledaju , moram si kupiti jedan ). Maglice isto, izgleda kao da APO optika nadoknađuje manji promjer kontrastom, tako da slika ne izgleda puno lošija nego u nekom 8″ SCT-u. Jest da bi u 8″ bilo malo više detalja na većim povećanjima, ali kontrast se nemože mjeriti, slika kroz refraktor je nekako, ljepša.

Sada mi je jasno zašto ljudi kupuju 8″ APO 🙂

Orion ED 80

25.05.2006. Konacno je stigao! Nakon 2-3 mjeseca cekanja, stigao mi je Orion ED80 Apo refraktor, kojeg sam narucio preko OI Optimusa. U zadnje vrijeme sam dosta kopao po netu , trazio usporedbe raznih manjih i jeftinijih apo refraktora, i odlucio sam se za ovaj, naravno zbog cijene. Plan mi je najvise ga koristiti za astrofotografiju. Po testovima i karakteristikama na netu , smjesten je opticki u z TV 76 i ostale u tom cjenovnom rangu, jedino je mehanicki losiji. Nije flat field, tako da ce mi trebati dodatni field flattner za astrofotografiju.

Refraktor je stigao fino zapakiran u velikoj bijeloj kutiji, unutra zamotan,dobro zasticen. Najvise sam se iznenadio kako je velik. Promjer i dimenzije su mu iste kao i moj C 102 , osim sto je duzi . Prednja leca je centimetar manja od promjera cijevi i cijeli teleskop djeluje vece i ozbiljnije. Sa donje strane ima relativo kvalitetan adapter za pricvrstiti na foto stativ, puno kvalitetniji od onih koji dolaze na ostalim akromatskim kineskim refraktorima.

Zavrsna obrada je klasicno kineska, mozda mrvicu bolja, ali je zato fokuser potpuno druga prica. Nema veze sa dosadasnjim ljepljivim i tvrdim kineskim fokuserima.Ovaj fino klizi, kotacici su lijepi veliki i oblozenim gumom za lakse fokusiranje. Sa donje strane ima fokus lock saraf , koji kad se zategne, fokusiranje je i dalje moguce, malo teze. Mislio sam da ce to biti problem , kod montiranja tezeg dijagonalnog i okulara ili fotoaparata kod snimanja. Ali nije, kod otpustenog sarafa , cijev fokusera se moze izvlaciti rukom unutra-van , ali kod zategnutog ne,cijev stoji cvrsto u mjestu, makar se moze i dalje fokusirati . Neznam kako to funkcionira ,ali nije lose. Vidjet cu u praksi kod fotografiranja.
FIRST LIGHT

First light je naravno pao po danu, jer je padala kisa, tako da sam mogao sarati po kvartu i usporedjivati ga sa C 102. Opet, fokuser je mrak za koristenje. Opticki je bolji nego C 102, slika je kontrastnija .

Sunce. Napravio sam novi baader filter za sunce. Koristio sam binoviewer sa 15mm i 25mm plosslima.Slika je fenomenalna.Vidim granulaciju po cijelom suncu, pjegica je bilo par i to malih, ali su crne i kontrastne. Kombinacija mi sa binom daje nekih 150x sa 15mm, a sa 25mm i reduktorom povecanje od nekih 35-40x. Cini mi se da mi je vidno polje oko 1 stupanj. Stane mi cijelo sunce i jos ima dosta mjesta okolo. Cak mi je i bolje gledati na tom manjem povecanju ,slika je kontrastnija,ljepse se vidi granulacija i 3D efekt. U usporedbi sa C8 kojeg sam mogao koristiti na 80x minimalno, slika je tu negdje, granulacija se isto vidi, mozda malo manje na Orionu , ali mi je slika nekako ljepsa i kontrastnija.

Konacno vedra noc, promatranje iz Zagreba:

Jupiter. Iznenadjenje! Nisam puno ocekivao na Jupiteru od tako malog teleskopa, ali sam se stvarno iznenadio! Sa binom na oko 150x slika je nevjerojatno dobra. Fokus se odmah skuzi, slika je kontrastna, nebo crno, Jupiter je saren, sa vidljivih 5-6 pojaseva, fino se vidi GRS, nekakvi detalji u pojasevima, nemogu tocno vidjeti kao na C8 , ali se nesto vidi unutar pojaseva. Seeing doduse nije bio neki, ali skidam Oriona i stavljam C8 za usporedbu. Na 150x slika je dosta svjetlija ,ali ne i kontrastnija.Seeing je puno vidljiviji i zivcira i slika puno vise plese.Fokusiram sto je moguce bolje i nemogu reci da je slika duplo bolja nego na Orionu.Cudno.Navratio je Branko Domlija kod mene sa svojim 120mm Skywatcherom, pa smo napravili usporedbu.Sa binom na Jupiteru Skywatcher dozvoljava vece povecanje, mislim da je bilo preko 200x, slika je bila vrlo ostra, vidjeli su se detalji unutar pojaseva na trenutke,ali je bilo puno bojica okolo i na disku, da u stvari to dosta zivcira. Ubija kontrast i boje uopce nisu realne.Moze se gledati , OK je, ali u usporedbi sa Orionom nije puno bolje. Kod Oriona dobijes boje i kontrast uz nesto manje detalje, an a Skywatcheru imas vise detalja ali slika nije toliko ugodna.Vjerojatno je na mjesecu puno gore.

Vega i double-double. Vega fora izgleda, ima malo plave boje kad defokusiram, ali valjda zato jer je plava.Defokusiram je na velikom povecanju sa 4mm i barlowom , sto mi daje oko 300x i kolimacija je savrsena.Nemam primjedbi.Double-double razdvojena na 80x, na vecim povecanjima fina crna rupa izmedju.Albireo, prekrasan , na manjem povecanju sa binoviewerom. Mislim da ce mi ovo biti super scope za ganjanje duplih zvijezda od doma…

M 13 , fora izgleda, na 25-40x , liijepi dalekozorski pogled, razlucen po rubovima, M 92 isto, svjetliji u centru ali manji.

M 57 se vidi ali slabo,kod veceg povecanja se kuzi oblik,vjerojatno ce biti bolje iz mraka.