Meade 20mm SWA okulari

Nakon testiranja 34mm SWA okulara, odlučio sam kupiti još 2 komada od 20mm za moj binoviewer. S obzirom da su jos na akciji, dobio sam 2 okulara , sa shippingom za cca 135$.

Brzinsko testiranje je pokazalo vrlo dobru i oštru sliku, čak bolju nego na 2” 34mm verziji. Ovdje su zvijezde oštre do 90% vidnog polja, onaj mali rub pokazuje izdužene zvijezde. U usporedbi s mojim 24mm Hyperionom, Meade daje  bolju sliku sa većim poljem oštrine, kod Hyperiona zvijezde postaju izdužene već na oko 75% vidnog polja. Neznam dali je taj moj primjerak Hyperiona loš , ili samo 24mm varijanta,  ali vrlo sam razočaran ukupnom kvalitetom. Uz to je i došao pun prašine unutar leća, koju nemogu očistiti, što smeta pri gledanju svijetlih objekata, kao sunca i mjeseca.

Da se ovo nebi pretvorilo u kritiziranje Hyperiona, mislim da su Meade okulari puno bolje kvalitete, i isplati ih se kupiti dok su još na akciji. Ja sam svoje uzeo preko ebay-a , jer ih više nije bilo kod ovlaštenih dealera , a i imaju problema sa slanjem Meade proizvoda van USA, što nebi smjeli. Stigli su mi za tjedan dana, uz minimalnu poštarinu, čak mi nisu naši dragi carinici ništa naplatili 🙂

Celestron Ultima LX 13mm i 17mm

Nigdje na netu nisam uspio vidjeti fotografiju Celestron Ultima LX okulara sa nećim poznatim, pa evo jedna moja. Parafokalne Ultime LX su 0,6kg teški okulari sa vidnim poljem od 70°, 16mm Eye Relief, Fully Multi Coated, 8 elemenata i prihvatnim barelima od 2“ i 1,25“. Prihvat za filtere je 1,25“ ili uz prsten koji produlji 2“ barel na okularu, moguće je koristiti i 2“ filter.

Završna obrada je izvedena savršeno precizno. Zbog gumirane obloge okulari savršeno leže u ruci, prilikom svih manipulacija. Rotirajući prsten na mijestu pogleda kroz okular, može se podignuti ili spustiti , ćime je omogućen ugodan pogled na odstojanju oka koje nam odgovara. Cijelo vidno polje u okularu je oštro od ruba do ruba, možda je za moj mozak 70° malo preveliko, jer ga ne mogu vidjeti u ravnom pogledu, pa sam morao kružiti po okularu. Zvijezde su toćkice od ruba do ruba okulara. Pogled je kao kroz prozor svemirskog broda, znam, nisam nikad gledao kroz taj prozor, ali sigurno se tako vidi

Uspio sam dva puta pogledati kroz Ultime LX. Oba puta sam promatrao M42. Svaka zvijezdica se vidi jasno i odvojeno od maglice koja ih obavija, maglica je raširila “krila” kroz 70° vidnog polja Ultime LX 13mm (115x), možda je i veća, no to ću saznati kad seing bude bolji. Drugi puta sam M42 promatrao kroz Ultimu LX 17mm (88x). Iako sam imao manje povečanje nego sa 13mm (115x), to me nimalo nije smetalo, jer pogled kroz ove okulare je fenomenalan. Vjerujem da ću uskoro, na nekom okupljanju moći pogledom kroz njih, usporediti Ultime LX sa Hyperionima, Ethosima, Naglerima i Pentaxima. Za sada sam jedinu usporedbu napravio sa Hyperionom 5mm i to ne pogledom kroz njih već samo držanjem u ruci. Ultime LX su malo „bucmastije“ i po mojoj ocjeni puno bolje završno obrađene. Hyperion djeluje  grubo u završnoj obradi.

Umetanjem Ultima LX u Barlow, gubi se dobar dio svijetla, pa je potrebno malo pričekati da se oko privikne na manju količinu svijetla. Na Mjesecu to nije toliko primjetno, no na M-42 i te kako. Širina vidnog polja i dalje ostaje impresivna, sa puno više detalja u M-42.

Za sada toliko!

10mm Ethos

Stigao je Ethos 10.

Kako je to prije svega okular iz porodice Ethos, osnovne značajke su iste kao kod Ethosa 13 pa treba u Kuhinji pročitati recenziju od 04.06.2008. godine.

Ethos 10 je uži u srednjem dijelu i stoga lakši od slavnog prethodnika (431 gr prema 570 gr kod Ethosa 13).

Zašto sam uzeo ethosovu desetku a ne trinaesticu?

S mojim dobsonom 300/1200 Ethos 13 mi daje 92 puta povećanja a to mi je za kuglaste i manje otvorene skupove ipak malo, a i vidno polje od 65′ mi nije dovoljno za sve objekte. U čekanju nekog većeg fokusa, priča se o ethosu od 22 mm kao slijedećem, svoju pretragu počinjem s 26 mm koji mi daje 91′, u što npr. stane M42.

Tu dvadesetšesticu kao i naglere od 5 i 7 mm imam gotovo od početka i svaki je odlično pokrivao svoje područje.

Okular koji tražim kroz čitavo vrijeme je taj “srednji” za povećanja od oko 120 puta. Počeo sam sa superploslom od 10 mm, prešao na planetary 9 mm pa na naglera i svaki je doista bio za klasu bolji od ranijeg. Kod naglera bih bio i ostao da prijatelj Ivan nije jedno veče donio svoj Ethos 13 i da nisam pogledao kroz to čudo od okulara i zaprepastio se jasnoćom i kontrastom slike. Kako sam na stranici Skypointa vidio da je izašao Ethos 10 i kako je baš u to vrijeme Zlatko išao do TS-a u Njemačku, od odluke do dolaska ethosa u Pulu prošlo je samo 5 dana!

Vidno polje je stvarno nevjerojatno! Naravno, s brzih f4 ne može se očekivati svih 100° ali i za preostalih čistih oko 90° je potrebno dobro zaviriti u strane. Odmah sam uzeo i 2″ extension tube, prsten s kojim se mogu koristiti 2″ filtri, a kojeg zapravo stalno koristim – da bih okular s njim držao u fokuseru u 2″ otvoru, ali sada s većom dužinom. To mi zbog težine okulara izgleda najsigurnije.

Nakon tri dana došla je i dobra večer – M22 je bio nisko ali se dobro vidio, Labud je i bez UHC-a bio kontrastan i izazvao oduševljenje i naše (Ivana i mene) i naših supruga, a pravi biser je bio Wild duck – M11 – stotine gusto postavljenih i krasno razlučenih zvjezdica. Nakon te slike znao sam da nisam pogriješio! Slično je bilo i s NGC 7789 – krasan okular za baš takve objekte. Onako, kad smo već bili tamo, okrenuo sam teleskop i na M13 i iznenadio se – tih 120 puta je već bilo dovoljno za predivno razlučeni skup – taj kontrast je stvarno nešto nevjerojatno!!

Što reći za kraj – radit ću više, izlaziti samo na star-partije i štedjeti … za slijedeći(e) ethos(e)!!

Baader Hyperion 13 mm (10.5 mm)

Prilikom kupnje svog prvog teleskopa, 200 mm F6 Dobsona, uzeo sa s njim i okular kofer koji je nudio Telescope Service. U okular koferu su svoje mjesto imali 32, 25, 9, 6 mm Super Plossl okulari i jedan 15mm Wide Angle okular. U početku, nakon prelaska s 0.965″ Huygensa, ovi okulari su se činili fenomenalni. I bili su fenomenalnima. U odnosu na Hyugense sve je bilo 5x, a možda i 10x bolje.  Kako je vrijeme prolazilo tako je raslo moje iskustvo u promatranju, a s njim i zahtjevi. Uskoro su se 15mm WA i 9mm Super Plossl pokazali kao najčešće korišteni okulari. WA okular je imao problema s lošim performansama pri rubu, a 9 mm SPL je imao malo vidno polje. Trebala mi je kombinacija tih okulara i na preporuku Berija, odlučio sam se za 13mm Hyperion s 14 mm navojem. Navoj služi za smanjivanje duljine fokusa okulara na 10.5 mm.

Prvi dojam

Okular je stigao u listopadu 2006., a naručen je od Optimusa. Kada sam otvorio kutijicu ostao sam iznenađen veličinom i kvalitetom izrade. U odnosu na 32mm (koji mi se tada činio divovskim okularom), Hyperion je bio dvostruko veći i triput teži. Uz okular je došla i skaj vrećica s silika gelom. U njoj i dan danas čuvam okular.

Kako mi je 13 mm bilo previše fokusa, ušarafio sam navoj koji je smanjio fokus na 10.5 mm. U godinu i pol dana, koliko imam okular, taj navoj sam skidao možda dvaput,  tako da je 99.5% promatranja izvršeno na 10.5 mm.

Performanse

Okular na 200 mm Dobsonu daje povećanje od 114x. Za mene je to idealno povećanje jer je slika kontrastna, oštra i dovoljno svijetla. Gotovo da sam prestao upotrebljavati druge okulare nakon dolaska Hyperiona.

Slika je kontrastna, sjajna i u središtu oštra. Na F6, vanjska četvrtina vidnog polja je zamućena i stvara se dojam gledanja u dno okrugle posude. Kako sam uglavnom koncentriran na objekte u središtu vidnog polja, to mi ne predstavlja nikakvu smetnju.

Na 300 mm F5 situacija je slična, vanjska trećina vidnog polja je blago zamuljana ali ni to mi ne smeta. Okular sada daje povećanje od 143x što je optimalno za ovakav teleskop.

Ergonomija

Eye releif je odličnih 20 mm. Velika izlazna leća omogućava višesatna promatranja bez ikakvog napora. Tijelo okulara je dizajnirano tako da se lako drži u ruci, bez straha od ispadanja. Mogućnost korištenja u 1.25″ i 2″ fokuseru je dobra stvar jer nije potrebno stalno mijenjati adaptere na fokuseru. Samo moram primjetiti da kada se koristi u 2″ modu, možda će biti problema s dostizanjem fokusa kod nekih teleskopa.

Zaključak

Za cijenu od 1000 kn, ne vjerujem da je moduće dobiti bolje okulare. Nisu savršeno oštri po rubovima ali okulari koji jesu koštaju 2000+ kn. Najbolji dokaz kvalitete Hyperiona je taj da sam kupio i 17 mm verziju, a bacio sam oko i na 8 mm s 14 mm navojem (tako bi dobio 6 mm fokusa). Topla preporuka za kupnju ovih okulara.

13mm Televue Ethos

Ethos je novi ultra-širokokutni okular kojeg je Televue osmilio prošle godine (2007.). Vidno polje od čak 100 stupnjeva i odlične optičke karakteristike natjerale su me da razmislim o nabavci Ethosa – a kada je Mario ponudio “dostavu” preko prijateljice direktno iz USA – nisam odolio! Trebalo se “samo” strpiti da paket stigne u Zagreb…

Otvorivši poveću kutiju iznenadio sam se veličini okulara. Ogroman je! Za usporedbu prilažem sliku gdje se vidi 14mm Pentax XL, 25mm plossl okular i – nemojte se smijati – limenka od pola litre pive koja je jedva nešto veća! S obzirom na veličinu, Ethos zapravo i nije toliko težak – ima oko 600g.

Ethos, usporedba

Okular je moguće koristiti i u 1.25″ i 2″ fokuserima odn. dijagonalnim zrcalima. Svakako preporučam 2″ jer je puno sigurnije. U slučaju da se koristi kao 1.25″, potrebno je fokusirati nešto više prema unutra u odnosu na ostale okulare pa uzmite to u obzir. Ja nisam uspio postići fokus sa Pentaxom 75 SDHF. Ako želite koristiti 2″ filtere, moguće je nabaviti produžetak koji se našarafi na 2″ promjer na okularu.

Optički, okular je fantastično korigiran. Oštar je po cijelom vidjom polju, praktički do ruba. Al Nagler tvrdi da je žarišna duljina konstantna preko cijelog vidnog polja, dakle da nema različitog kutnog povećanja. Takva korekcija je rezultirala izraženom jastučastom (pincushion) distorzijom. Naravno da u okularu tolikog vidnog polja ne može sve biti savršeno, no iznenadila me količina distorzije. Jastučasta distorzija nimalo ne smeta prilikom promatranja zvijezda, ali Ethos nikako ne bi preporučio za dnevna promatranja.

Ethos sam do sada testirao samo jednom na Petrovoj Gori, u svom Pentaxu 105 SDP (51x povećanje, 1.9 stupnjeva stvarno vidno polje) i William Optics 110 FLT od Vida (59x, 1.7 stupnjeva). Bilo je nekoliko promatrača i dovljno je reći da nitko nije htio gledati kroz teleskop u kojem se trenutno nije nalazio Ethos! Kada smo Ethos stavili u WO FLT, moj Pentax je stajao osamljen sa strane 🙂

Fascinantno je gledati toliko vidno polje uz srednje veliko povećanje. Kontrast je veći nego na manjim povećanjima, a stvarno vidno polje je ogromno! Iako se potrebno dosta približiti okularu moguće je vidjeti gotovo cijelo vidno polje. Poznati objekti izgledaju potpuno drugačije. Najbolji primjer su galaksije M81 i M82 koje se u normalnim okularima mogu vidjeti zajedno, ali uglavnom na vanjskim rubovima. Sa Ethosom, obje galaksije su prekrasno uokvirene sa puno prostora okolo, a povećanje omogućava da se vidi struktura. Sjajniji dio Veil Nebule (NGC 6992) cijeli stane u vidno polje okulara! Čak sam uspio smjestiti M8 i M20 u isto vidno polje, doduše na same rubove, ali ipak su se vidjeli zajedno.

Gledali smo i kuglaste skupove koji su fino oštri, a dobro izgledaju i sa barlow lećom iako je takva konstrukcija bila veća od visine tražioca na teleskopu! Šteta što nemam fotografiju, izgledalo je bizarno 🙂 Povećanje sa barlowom je ipak bilo malo preveliko za promjer od 4″. Zato su lukavci iz Televue već najavili 8mm Ethos…

Nažalost, na nebu nisu bili vidljivi veći objekti poput M31 ili Double clustera, no svejedno mogu zaključiti da je okular spektakularan. I stvarno je univerzalan jer objedinjuje veliko vidno polje okulara većih, te i povećanje i kontrast manjih žarišnih duljina. Jednako će biti dobar u manjim refraktorima kao u velikim dobsonima. Da, skup je, ali apsolutno vrijedi svih novaca. Za sve koji vole vizualna promatranja Ethos bi trebao biti prvi izbor, čak i ako to znači kupiti jedan umjesto tri okulara. Toplo preporučam svima koji ga mogu priuštiti.

Pentax 14mm XL

Ovaj okular sam osvojio na jednom Cloudynights natjecanju pisanju recenzije za CCD kamere. Do tada sam koristio samo standardne plossle i Antares ortho, te ponekad bacio pogled kroz neki drugi (tuđi) okular. 14mm Pentax XL je moj prvi kvalitetni širokokutni okular

Okular je došao u sexy prozirnoj kutijici – valjda da bi se mogao staviti u vitrinu bez da skuplja prašinu 😉 Meni osobno je dizajn vrlo lijep iako sam čitao da nekima smeta “gljivasti” oblik. Gornja leća je vrlo velika. Ako se ne varam, 14mm XL se sastoji od 6 elemenata. Svi imaju poznate Pentax SMC višeslojne premaze koji su vjerojatno među najboljima. Dovoljno je pogledati kako su refleksije u okularu tamne! Razlika u odnosu na obične plossle (imao sam 25mm) je poprilična. To znači da okular propušta veliki postotak svjetlosti do oka.

Vidno polje je 65 stupnjeva, što znači da okular pripada širokokutnoj klasi u koju možemo smjestiti Panoptic i Hyperion okulare. Noviji Pentax dizajn, XW, ima vidno polje od 70 stupnjeva. Eye relief je čak 20mm, pa je cijelo vidno polje lako vidljivo. Iako ne nosim naočale (već leće), naučio sam se cijeniti toliki eye relief jer kroz okular mogu promatrati vrlo opušteno. Tome pridonosi i lukavo osmišljen “eyecup” (hm, ne znam odgovarajući hrvatski izraz) koji rotiranjem mijenja visinu, te se može podesiti po želji.

14mm XL je odličan deep sky okular. Žarišna duljina mi jako odgovara jer u mojim teleskopima postiže nešto veće povećanje koje omogućava kontrastniji pogled na tamnije objekte. Zapravo, otkad imam 14mm XL, nisam poželio nabaviti nijedan okular veće žarišne duljine jer s ovim imam dovoljno veliko vidno polje za pronalaženje objekata.

Optički, okular je fantastičan, vrlo oštar i kontrastan. Uspoređivao sam ga s 13.8mm Meade SWA, Hyperionom i Speers-Walerom. U odnosu na njih, ima kontrastniju sliku (pozadina neba je tamnija), a zvijezde su oštre praktički do ruba vidnog polja. Toliko mi se svidio da me “razmazio”, pa sam ubrzo nakon toga kupio 10mm Pentax XW! Sjećam se da sam ga uspoređivao i sa nekim Naglerima, no nažalost nisam zapisao detalje. Znam da mi je XL bio puno udobniji za promatranje, tako da nisam previše žalio za Naglerovskim vidnim poljem.

Pentax XL okulari se više ne proizvode, zamijenili su ih noviji XW dizajni koji su također odlični. Iako skupi, ovi okulari su vrijedni svoje cijene. Manje zahtjevni amateri će se sigurno zadovoljiti sa, recimo, Hyperion okularima koji definitivno daju odlične performanse za svoju cijenu. No, ako naiđete na neki rabljeni XL okular, nećete požaliti. Osobno, ovog okulara se nikada ne bih odrekao, ali ipak ću uzeti 13mm Ethos 😉 Mislim da to dovoljno govori o Pentax XL-u – trebala se pojaviti mrcina poput Ethosa da ga zamijeni!