Brušenje primarnog zrcala

Ovaj fotografski dnevnik brušenja zrcala ukratko prikazuje cijeli proces, a preuzet je sa forum.hr (autor: The Chemist). Kako tekst ne bi ostao zakopan i zaboravljen u mnogim raspravama na forumu, odličio sam mu dati malo ljepši “dom”. Na žalost, autor teksta više nije aktivan na forumu i nije mi odgovorio na poslanu poruku. U dogovoru sa moderatorima foruma ipak prenosim tekst u cijelosti, a ako kemičar slučajno naleti ovdje neka se javi da ga mogu potpisati punim imenom ili po potrebi maknuti članak.

Aluminizaciju zrcala moguće je napraviti u Ghetaldusu.

Eto nekoliko fotki grubog i finog brušenja primarnog zrcala.
Za grubo brušenje korisitio sam karborund 120# (isto kao i za rezanje diskova), a za fino brušenje karborund 240#, 320#, 500#, 800# i korund 1000#. Najveća greška koja se može napraviti je da staklo ispadne iz ruke kod pranja ili sl. Mokro staklo je jako sklisko, a mokro staklo prekriveno bljuzgom od brušenja, jako, jako sklisko! Staklo se brusi mokro, na pomoćnom staklenom disku. Veliki problem su ogrebotine, treba biti jako pedantan s brusnim prahovima i čistoćom radnog mjesta.

Udubinu na centru zrcala mjerio sam improviziranom mjerkom izrađenom od komada ravnog drva i vijka (jedan puni okret = 1mm) na kojem je improvizirana skala. (vidi se u pozadini, ravnalo sam stavio na disk da se lakše uoči udubina)

Rubove sam nakon 120# i 220# izbrusio brusnim kamenom za brušenje noževa pod kutom od 45°.

Grubo izbrušen disk.

Gotovo završeno fino brušenje; crne točke su oznake ostataka brušenja prethodnom frakcijom – koje još treba izbrusiti. Ako se gleda pod kutom prema svjetlu, može se već uočiti refleksija.

Radio sam standardnim postupkom opisanim na gotovo svakoj ATM stranici.

Nakon brušenja slijedi poliranje. Brušenje sam završio za jedan vikend, dok se poliranje i parabolizacija malo odužila… Matricu sam izradio iz Gugolz#73 smole koja je poprilično tvrda, ali obzirom na ljetne vručine funkcionirala je savršeno.

Polirao sam s cerij oksidom, u zatvorenom prostoru. Prije svake runde poliranja stavio sam zrcalo na matricu radi hladnog prešanja. Obzirom da sam radio svaki dan po malo, zrcalo sam preko noći također ostavljao na matrici.

Unatoč vrlo tvrdoj smoli morao sam u toku poliranja i korekcija nekih 4-5 puta otvarati kanale na matrici.

Potpuno ispolirano zrcalo spremno za korekcije.

Sekundarno zrcalo pokušao sam sam napraviti iz komada prozorskog stakla, al bezuspješno. Na kraju sam kupio gotovo sekundarno. Primarno zrcalo dotjerao sam do greške od samo 1/13 Lambda, tako da je bilo šteta ne imati sekundarno koje tu sliku može pravilno prenijeti u okular.